BH Forum
Novi BH internet forum


O vječnosti

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline bjelost

  • Novi Član
  • *
    • Postova: 4
    • Profil
u: Ožujak 06, 2017, 10:36:37 poslijepodne
Vječnost
Vječnost? 
Koja je definicija vječnosti?
Da li je to stanje ili kretanje ili nešto između toga, što bi se definisalo kao unija ovog dvoga?
Šta podrazumjeva vječnost kao stanje?

Sve oko nas teče, rađa se, živi, umire ... Navikli smo na prolaznost kao svakodnevnicu i mnogi su se utopili u nju pa kao i da nisu živi u ovoj vrtoglavoj prolaznosti, niti su ikad bili ...

Zamislimo obrnuto-proporcionalni svijet ovoj našoj kratkoj i brzoj prolaznosti. Jedan svijet u kojem ništa ne prolazi već sve traje, traje, traje ... do u beskonačnost (beskraj) ... znači traje i ne prekida se njegovo trajanje, nikada ...

Osobina ove naše niže realnosti je prolaznost; Osobina više realnosti je neprolaznost. Energija u našem svijetu je također prolazna kao i masa; u višoj realnosti je vječna...

Inače, energija je teško ukrotiva kod nas, nestabilna i promjenljiva, a time i masa. Ono što je po zakonu o održanju energije i mase osobenost našeg svijeta jeste da se iz ničega ne može dobiti niti energija niti masa (bar za sada...). Na osnovu toga je izgrađena sva naša moderna nauka. Dakle, iz ništa ne može biti nešto (tj. energija-masa) niti nešto može biti ništa po istom zakonu; tj. zakon o uzroku i posljedici koji je u velikom neredu i u kojem nered konstantno raste, pojava zvana entropija; tj. zakon o haosu na kojem se zasniva moderno tumačenje ostalih "nekontrolisanih" zakona.

Haos je naravno samo u našim glavama, a u prirodi je to savršena harmonija i red za onoga ko hoće malo da razmisli. Sve ima svoje zašto i svoje zato, samo mi to ne vidimo, pa su neki protumačili prirodu kao haotičnu slučajnost... baš poput jedne nekontrolisane eksplozije iz koje iskače majmun, pa potom postaje čovjek...

Pogledajmo malo sebe; sjetimo se da smo bili ništa pa smo sad nešto i opet ćemo biti nešto ili ništa... Pogledajmo i svijet oko sebe, moderna nauka kaže da je i on bio ništa, a sad postoji... i naravno, ako je stvoren iz ničega logično je da se opet može vratiti u ništa; tj. energija može doći iz ničega i u ništa se može opet vratiti. Ako ovako razmišljamo onda razmišljamo razumno i logično bez proturječja. Tumačenje da iz ništa ne može nastati nešto, u našem slučaju, znači da mi ne postojimo, niti smo postojali niti ćemo postojati što je nerazumno, jer mi ipak postojimo dok ovo čitamo, a sigurno, (aBd), ćemo ponovo i nestati... Poznato nam je svima: “Mislim, dakle postojim!” Pravo pitanje trebalo bi biti: “Koliko ja u stvari postojim ili u kojem intenzitetu ja postojim?” Intenzitet postojanja je mjera, prostorna-vremenska mjera, u odnosu na vječnost i beskonačnost. U odnosu na beskraj (beskonačnost) ja sam i dalje ništa, a da li ću to uvijek biti, to je dobro pitanje?. Moje eventualno vječno prisustvo u beskraju prostora i vremena bi mi dalo epitet vječan, naravno nekad rođen a potom vječan, dakle besmrtan (ili bolje rečeno polu-besmrtan).


Vratimo se na pitanje; Šta podrazumjeva vječnost kao stanje?


Vječno stanje je osobina materije (mase-energije-duha) koja čini da ona nikada ne opada (ne raspada se). Tj. ne raspada se u smislu da je njen izvor ili korijen energije nepresušan tj. jednom pokrenuta energija (masa) uvijek traje kreće se ili stoji.

Šta podrazumjeva vječnost kao kretanje?

Vječno kretanje je osobina materije (mase-energije) koja čini da ona kad se jednom pokrene nikada ne staje (ne zaustavlja se). To je slično onom što mi definišemo kao idealno mašinu, koja kad se jednom stavi u pogon nikada više ne staje ili “peripetumobile”. Naravno samo slično, jer u peripetumobilu, jer da bi on ostao u vječnom pogonu, u njega energija niti ulazi niti iz njega više izlazi, tj. energija (masa) unutar njega konstantno cirkuliše u beskraj... Dok u vječnom kretanju tj. pri kretanju u višoj dimenziji postojanja, sve ima osobine peripetumobila, samo što se sve može zaustaviti bilo kad i opet pokrenuti bilo kada. Tu se dotok energije i mase se uvijek može pokrenuti i zaustaviti, i ako je već u pokretu može se beskrajno dugo kretati kroz vječni prostor ili beskrajno dugo stajati u vječnom prostoru. Između ostalog, u toj dimenziji postojanja duh u potpunosti vlada nad materijom i energijom i to u beskraj. Pojednostavljeno rečeno to podrazumjeva da u višoj dimenziji postojanja, neko biće poželi nešto i to bude; naravno to mora biti u okviru vječnih zakona, tj. zakona prostora i vremena koji vladaju tom (višom) dimenzijom i to biva.

U suštini bi definicija vječnosti trebala biti odavno postavljena u našim glavama i trebala bi glasiti; Vječnost je beskrajno trajanje materije. Bilo duhovne ili materijalne bilo u kretanju ili u stajanju; tj. stanje sa beskonačnim prilivom energije ili sa njenim beskonačnim odlivom ili i jedno i drugo, npr.;

Stanje vječne; svjetlosti; mase, energije, sile, gravitacije, materije, nematerije...
Stanje vječnog; života, smrti, uživanja, bola, inteligencije, gluposti, radosti, tuge...

Sve ove kreacije su u okvirima vječnih zakona i mi smo samo njihov nus-proizvod odnosno prolazni otpadak. Čitav ovaj naš vidljivi svijet koji se prostire oko nas nije vrijedan u odnosu na višu realnost i njene zakone ni koliko je trenutno vrijedno krilo mušice za nas...


Offline bjelost

  • Novi Član
  • *
    • Postova: 4
    • Profil
Odgovori #1 u: Ožujak 07, 2017, 06:16:10 poslijepodne

Beskonačnost, Vječnost i Bog kao Vječno Biće i njegovo stvaranje.

Bog kao istinski Vječno Biće je jedini istinski vječan, što u sebi obuhvata da je bespotrebno raspravljati o tome; da li je On nastao ili će nestati. Međutim Božija osobina je da On sve može i dio Njegovog stvaranja (moći) je da on upravlja vremenom i raspodjeljuje ga svemu ostalom u dozama koje On odredi. Istovremeno On je vladar i nad vječnošću i nad beskonačnošću. S tim u vezi podrazumjeva se da sve može ponovo nestati osim Boga i ako on to hoće On to ponovo može stvoriti i odrediti mu novo vrijeme...

Kako sam naveo prije, vječnost je stanje materije u kojoj ona opstoji bez da može nestati osim ako to Bog ne odredi drugačije.
Ovaj svijet koji mi poznajemo skrojen je prema aršinima propadanja i prolaznosti i gdje god da se okrenemo oko sebe vidjet ćemo da s sve rađa i kraće ili duže živi i na kraju nestaje. Mi smo zbog tog iskustva naučili svoj razum da ne prihvata puno drugih opcija osim prolaznosti i propadanja. Zato je, čak, nekima vrlo teško prihvatiti realnost da Bog postoji oduvijek, sada i zauvijek; taj koncept razmišljanja uvijek Bogu traži uzrok za nastanak i za nestanak. A u suštini je to lako logički prihvatiti kao što se prihvata da matematički brojevi postoje i kao npr. broj 1. Svako zna da broj jedan postoji i niko se ne pita da li je on nekada nastao ili će nekada nestati, jer je to besmisleno za logiku. Mi to jednostavno prihvatamo kao realnost. Dakle broj jedan postoji oduvijek i zauvijek tj. nikada nije nastao, postoji vječno i nikada neće nestati; bez obzira da li mi to znali ili ne odnosno prihvatili ili ne. Isto tako Bog se prihvata kao oduvijek, sada i zauvijek...

Bog stvara sve iz ničega i opet to vraća u ništa i može to ponavljati koliko to On hoće puta od 0 do u beskonačnost.
Što se tiče ovog našeg prolaznog svijeta on je stvoren i on će nestati dakle određen mu je momenat nastanka i nestanka. Dakle on nije vječan niti je njegova materija vječna (nije u vječnom stanju). Međutim Bog je stvorio (ili će stvoriti - vrlo diskutabilno pitanje) jedan svijet i njemu nije odredio kraj. Mi taj svijet poznajemo prema svetim knjigama pod nazivom Raj ili Dženet...

Kad govorim o vječnoj materiji ja mislim na materiju tog svijeta i bića koja žive u tom svijetu, dakle ta vječna bića... Ja govorim tada o energiji koja se ne može potrošiti, o kretanju koje ne staje tj. o vječnoj energiji i o vječnom kretanju. A kako tom svijetu nije određen kraj, (pa i ako je on nekada stvoren ili će biti stvoren), to prema logici vječnog stvaranja ne znači da će on nestati već da je stvoren da vječno opstoji kao i sve ono što je u njemu tj.: materija, energija i bića koja u njemu žive do u beskraj...

U usporedbi sa tim svijetom i njegovom građom naš svijet je beznačajniji za njega nego što je krilo mušice za nas....