Pregled aktualnih odluka Suda Europske unije za prvu polovicu 2018. godine

Autor x, Veljača 11, 2019, 08:35:40 POSLIJEPODNE

« natrag - naprijed »

0 Članovi i 1 Gost pregledava ovu temu.

x

Pregled aktualnih odluka Suda Europske unije za prvu polovicu 2018. godine

Pripremio: AIRE Centar

Izvor: Pravna Hornika – broj 8, godina 4, decembar 2018

Sudska praksa Suda Europske unije[7] dostupna je putem zvanične stranice koja omogućava pretra- živanje predmeta pred sva tri suda od 1997. godine nadalje.[8] Sažetci novih presuda Europskog suda objavljuju se u Službenom listu EU (serija C) kao i na stranici samog Suda u rubrici Press Releases.

U nastavku slijedi pregled odabranih odluka koje je Sud donio tijekom prve polovice 2017. godine.[9] Sve presude su dostupne na hrvatskom jeziku na službenoj stranici Suda EU.[10]

∗∗∗

Presudom u predmetu C-103/16 Jessica Porras Guisado/Bankia S.A., Fondo de Garantía Salarial i dr. od 15.2.2018. Sud EU je utvrdio da trudne zaposlenice mogu dobiti otkaz zbog kolektivnog ot- kazivanja. Sud EU smatra da u takvom slučaju poslodavac mora trudnoj zaposlenici koja je dobila otkaz navesti razloge kojima opravdava otkaz kao i objektivne kriterije na temelju kojih su određeni zaposlenici koji su postali viškom.

Španjolsko društvo Bankia započelo je 9. siječnja 2013. razdoblje savjetovanja s predstavnicima za- poslenika s ciljem sprovođenja kolektivnog otkazivanja. Posebno pregovaračko tijelo postiglo je
8. veljače 2013. sporazum o kriterijima koje treba primijeniti za odabir zaposlenika koji su postali viškom te kriterije na temelju kojih se utvrđuje prioritet pri očuvanju radnih mjesta u poduzeću. Društvo Bankia dostavilo je 13. studenoga 2013. zaposlenici koja je tada bila trudna dopis o otkazu u skladu sa sporazumom koji je izradilo posebno pregovaračko tijelo. U tom dopisu navedeno je, među ostalim, da se u konkretnom slučaju pokrajine gdje je ona bila zaposlena javila potreba za znatnim smanjenjem radne snage i da iz postupka ocjenjivanja sprovedenog u poduzeću tijekom razdoblja savjetovanja proizlazi da je dobila jednu od najnižih ocjena u pokrajini.

Predmetna zaposlenica osporavala je svoj otkaz pred Juzgado de lo Social n°1 de Mataró (Radni sud br. 1 u Mataróu, Španjolska), koji je presudio u korist društva Bankia. Ona je potom podnijela žalbu protiv te presude pred Tribunal Superior de Justicia de Cataluña (Visoki sud Katalonije, Španjolska). Potonji sud od Suda EU traži tumačenje zabrane davanja otkaza trudnim zaposlenicama utvrđene u

[7] Sud EU (Court of Justice of the European Union) obuhvaća: Sud (Court of Justice) – često se naziva i Europski sud (European Court of Justice
– ECJ ); Opći sud (General Court) – raniji naziv: Sud prvog stupnja (Court of First Instance – CFI ), osnovan 1988. godine; Sud za službenike EU (Civil Service Tribunal – CCT ), osnovan 2004. godine. Pojam ,,sudska praksa" odnosi se na sve odluke. Predmeti pred Europskim sudom nose oznaku "C" (recimo, C-362/14), predmeti pred Općim sudom oznaku "T", a predmeti pred Sudom za službenike EU oznaku "F". Predmeti koji datiraju od prije 1989. imaju samo broj, ne i slovo kojim se od te godine označava sud na kojem se predmet vodi.
[8] Tekstovi starijih presuda dostupni su jedino putem popisa prema broju predmeta (Numerical Access) http://curia.europa.eu/jcms/jcms/ Jo2_7045/.
[9] Većina odabranih presuda je usvojena po proceduri prethodnog postupka koji omogućuje sudovima država članica da, u okviru postupka koji se pred njima vodi, upute Sudu pitanja o tumačenju prava Unije ili o valjanosti nekog akta Unije. Sud ne rješava spor pred nacionalnim sudom. Na nacionalnom je sudu da predmet riješi u skladu s odlukom Suda. Ta odluka jednako obvezuje i druge nacionalne sudove pred kojima bi se moglo postaviti slično pitanje.
[10] Za ovaj pregled su korišteni službeni prijevodi i saopćenja za javnost sa službene stranice Suda EU http://curia.europa.eu/jcms/jcms/ Jo2_16799.




Direktivi 92/85 o sigurnosti i zdravlju na radu trudnih zaposlenica[11], u okviru postupka kolektivnog otkazivanja u smislu Direktive 98/59 o kolektivnom otkazivanju[12].

Naime, Direktiva 92/85 zabranjuje davanje otkaza zaposlenicama tijekom razdoblja od početka njihove trudnoće do kraja rodiljnog dopusta, osim u izvanrednim slučajevima nevezanima za njihovo stanje koje dopušta nacionalno zakonodavstvo i/ili praksa. Svojom presudom Sud EU je presudio da se Direktivi 92/85 ne protivi nacionalni propis kojim se omogućuje davanje otkaza trudnoj zaposlenici u okviru ko- lektivnog otkazivanja. Odluka o davanju otkaza donesena tijekom razdoblja od početka trudnoće do kraja rodiljnog dopusta iz razloga nevezanih za trudnoću zaposlenice ne protivi se Direktivi 92/85 ako poslo- davac pruži pisano obrazloženje otkaza i ako otkaz predmetnoj osobi bude dopušten nacionalnim zako- nodavstvom i/ili praksom predmetne države članice. Iz toga proizlazi da su razlozi koji se ne odnose na osobu zaposlenikâ i koji mogu biti navedeni u okviru kolektivnog otkazivanja u smislu Direktive 98/59 obuhvaćeni izvanrednim slučajevima nevezanima uz stanje zaposlenica u smislu Direktive 92/85. Sud EU je nadalje istaknuo da se Direktivi 92/85 ne protivi nacionalni propis koji poslodavcu omogućuje da trudnoj zaposlenici da otkaz u okviru kolektivnog otkazivanja a da joj pritom ne navede druge razloge osim onih koji opravdavaju to kolektivno otkazivanje, pod uvjetom da su navedeni objektivni kriteriji na temelju kojih su određeni zaposlenici koji su postali viškom. U tu svrhu dvije direktive uzete zajedno zahtijevaju samo da poslodavac: (i) izloži pisanim putem razloge koji se ne odnose na osobu trudne za- poslenice, a zbog kojih provodi kolektivno otkazivanje (osobito razloge gospodarske ili tehničke naravi ili koji se odnose na organizaciju ili proizvodnju poduzeća) i (ii) obavijesti trudnu zaposlenicu o objektiv- nim kriterijima na temelju kojih su određeni zaposlenici koji su postali viškom.

Odgovarajući na drugo pitanje Tribunal Superior de Justicia de Cataluña Sud EU također presuđuje da se Direktivi 92/85 protivi nacionalni propis koji preventivno u načelu ne zabranjuje davanje otka- za trudnoj zaposlenici, zaposlenici koja je nedavno rodila ili koja doji, nego koji samo, radi obešteće- nja, predviđa ništetnost tog otkaza ako je on nezakonit. Sud EU ističe da Direktiva 92/85 izrijekom uvodi razlikovanje između, s jedne strane, preventivne zaštite od samog otkaza i, s druge strane, zaštite, radi obeštećenja, od posljedica otkaza.

Sud EU izjavljuje, odgovarajući na druga dva pitanja španjolskog suda, da se Direktivi 98/59 ne protivi nacionalni propis koji u okviru kolektivnog otkazivanja ne predviđa ni prioritet pri očuvanju radnih mjesta ni prioritet pri premještaju koji bi se prije tog otkazivanja primjenjivali na trudne za- poslenice, zaposlenice koje su nedavno rodile ili koje doje, jer direktiva 92/85 ne nalaže državama članicama da odrede takav prioritet. Međutim, budući da direktiva sadržava samo minimalne zahtje- ve, države članice mogu zajamčiti viši stupanj zaštite trudnim zaposlenicama, zaposlenicama koje su nedavno rodile ili koje doje.

∗∗∗

Presudom u predmetu C-3/17 Sporting Odds Ltd/Nemzeti Adó- és Vámhivatal Központi Irányítása od 28.2.2018. godine Sud EU je presudio da mađarski propisi o dodjeli koncesija za gospodarsko iskorištavanje tradicionalnih kasina i o organiziranju internetskih kasino igara nisu spojivi s pravom Unije. Naime, jer se tim odredbama priređivačima igara na sreću sa sjedištem u drugoj državi članici na diskriminirajući način onemogućava pristup mađarskom tržištu tih igara.

[11] Direktiva Vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih zaposlenica te zaposlenica koje su nedavno rodile ili doje (deseta pojedinačna direktiva u smislu članka 16 stavka 1 Direktive 89/391/EEZ) (SL 1992., L 348, str. 1) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 4., str. 73).
[12] Direktiva Vijeća 98/59/EZ od 20. srpnja 1998. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kolektivno otkazivanje (SL 1998., L 225, str. 16) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 8., str. 86).




Sporting Odds je društvo britanskog prava koje posjeduje dozvolu za organiziranje internetskih igara na sreću, uključujući kasino igre, u Ujedinjenoj Kraljevini. Mađarsko porezno tijelo utvrdilo je 2016. da je društvo Sporting Odds nudilo usluge internetskih igara na sreću u Mađarskoj a da nije posjedovalo koncesiju ni dozvolu koje su za to potrebne u skladu s mađarskim pravom. Za tu povre- du porezno tijelo je društvu Sporting Odds izreklo kaznu u iznosu od 3 500 000 mađarskih forinti (otprilike 11 260 eura).

Društvo Sporting Odds je, smatrajući da se mađarski propisi o organiziranju internetskih igara na sreću, a osobito odredbe o internetskim kasino igrama, protive pravu Unije, podnijelo tužbu Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (Sud za upravne i radne sporove u Budimpešti, Mađarska) radi poništenja odluke poreznog tijela. Taj sud uputio je zahtjev za prethodnu odluku Sudu EU kojime, među ostalim, nastoji saznati jesu li nacionalne odredbe o organiziranju tradicionalnih i internet- skih kasino igara spojive s načelom slobodnog pružanja usluga.

Sud EU je najprije utvrdio da činjenica da su u Mađarskoj određene vrste igara na sreću (osobito sportska klađenja i klađenja na utrke konja) u sustavu javnog monopola, dok ostale (osobito tradici- onalne i internetske kasino igre) mogu organizirati privatni priređivači koji posjeduju odgovarajuće dozvole ne dovodi u pitanje spojivost tog monopola s načelom slobodnog pružanja usluga. Naime, takav dvojaki sustav sam po sebi ne utječe na prikladnost takvog monopola za ostvarenje cilja koji se njime nastoji postići, a koji se sastoji u sprečavanju ovisnosti građana o igrama na sreću. Sud EU je istaknuo da je dvojaki sustav organiziranja tržišta igara na sreću u Mađarskoj spojiv s pravom Unije, pri čemu je zadaća nacionalnog suda provjeriti poštovanje tih ciljeva.

Nadalje, Sud EU je utvrdio da se, u skladu s mađarskim propisima, dozvola za organiziranje inter- netskih kasino igara može izdati isključivo priređivačima koji, na temelju koncesije, gospodarski iskorištavaju kasino koji se nalazi na državnom području, što predstavlja diskriminirajuće ograniče- nje. U vezi s time, Sud smatra da se takvo radikalno ograničenje načela slobodnog pružanja usluga ne može opravdati ciljevima javnog poretka i javnog zdravlja na koje se poziva mađarska vlada, s obzirom na to da se ti ciljevi mogu postići manje ograničavajućim mjerama.

Kad je riječ o pitanju osigurava li Mađarska, na nediskriminirajući način, mogućnost priređivača da ispune preduvjet za ishođenje dozvole za organiziranje internetskih kasino igara (odnosno po- sjedovanje koncesije za gospodarsko iskorištavanje tradicionalnog kasina), Sud upućuje na svoju presudu Unibet[13] u kojoj je već utvrdio, u drugačijem kontekstu, nezakonitost mađarskih propisa o pristupu ugovorima o koncesiji za organiziranje internetskih igara na sreću. Sud EU je presudio da ni mađarski propisi o dodjeli koncesija za gospodarsko iskorištavanje tradicionalnih kasina ni oni o organiziranju internetskih kasino igara nisu spojivi s načelom slobodnog pružanja usluga.

∗∗∗

https://www.bih-pravo.org/pregled-aktualnih-odluka-suda-europske-unije-prvu-polovicu-2018-godine-t2626.html