Prikaži postove

Ova sekcija vam omogućuje pregled svih postova koje je objavio ovaj član. Napomena: možete vidjeti postove samo iz rubrika kojima trenutno imate pravo pristupa.


Teme - x

 Str: [1] 2 3 ... 10
1
Pravo / Clan 249. Zakona o upravnom postupku
«  u: Listopad 05, 2019, 02:54:06 poslijepodne »
Član 249. Zakona o upravnom postupku u vezi sa članom 7. stav 9. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite

KADA SE U UPRAVNOM SPORU PO PODNESENOJ TUŽBI PRIMJENJUJE ZAKON O PROVOĐENJU KONTROLE ZAKONITOSTI KORIŠTENJA PRAVA IZ OBLASTI BRANILAČKO-INVALIDSKE ZAŠTITE U UPRAVNOJ STVARI OBNOVE POSTUPKA, STVARNO JE NADLEŽAN VRHOVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE, A NE KANTONALNI SUD.

Iz obrazloženja:

Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj: 07 0 U 007718 15 U od 14.10.2015. godine odbijena je tužba tužioca podnesena protiv rješenja tuženog organa, broj i datum navedeni u uvodu ovog rješenja, kojim je odbijen prijedlog tužioca za obnovu postupka okončanog rješenjem tuženog broj: UP-I-03-41-ZKZ-2791/12 od 11.09.2012. godine, koje je doneseno po službenoj dužnosti u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu.

Protiv presude Kantonalnog suda u Zenici zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke podnio je tužilac zbog povrede federalnog zakona i povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od utjecaja na rješenje stvari, a iz razloga koji su u zahtjevima detaljno navedeni sa prijedlogom da se zahtjev uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.
 


U odgovoru na zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke tuženi je predložio da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Ovaj sud je na osnovu člana 45. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH”, broj 9/05) ispitao zakonitost pobijane presude u granicama zahtjeva i povrede propisa iz člana 41. stav 2. ovog zakona, pa je odlučio kao u izreci presude iz slijedećih razloga:

Članom 17. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), koji se primjenjuje shodno odredbi člana 55. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 9/05), propisano je da svaki sud tokom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi na svoju stvarnu nadležnost.

Prema podacima u spisu, predmet ovog upravnog spora je obnova postupka okončanog rješenjem tuženog organa broj: UP-I-03-41-ZKZ-2791/12 od 11.09.2012. godine. Rješenje je doneseno po službenoj dužnosti u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu primjenom člana 14. i člana 7. stav 3. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 82/09 i 11/10-ispravka), kojim je ukinuto konačno rješenje prvostepenog organa Službe za društvene djelatnosti općine Ž. broj: UP-I-06-41-826/05 od 23.08.2005. godine i rješenje tuženog organa broj: UP-II-04/1-41-4722/05 od 12.01.2006. godine i upravna stvar riješena tako da se tužiocu priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida X grupe sa 20% vojnog invaliditeta po osnovu oboljenja koje se pogoršalo za vrijeme vršenja vojne dužnosti kao pripadnik Oružanim snagama (HVO) sa pravom na ličnu invalidninu i ostalim pravima propisanim Zakonom koja mu pripadaju od 11.09.2012. godine i traju dok postoje Zakonom propisani uslovi za korištenje priznatih prava.

Kako se u konkretnoj slučaju radi o primjeni Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite za postupanje po podnesenoj tužbi protiv rješenja tuženog organa od 24.06.2015. godine u upravnoj stvari obnove postupka nadležan je Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, a ne kantonalni sud koji bi bio nadležan da se radi o primjeni odredaba Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica u postupku priznavanja svojstva ratnog vojnog invalida u upravnoj stvari obnove postupka.

Odredbom člana 7. stav 9. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 82/09 i 11/10-ispravka) propisano je da se protiv rješenja Federalnog ministarstva donesenih u postupku revizije ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor kod Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine. U rješenju tuženog organa od 24.06.2015. godine pogrešno je u pouci navedeno da se tužba podnosi kantonalnom sudu, ali pogrešna pouka ne obavezuje sud da kao nenadležan postupa po podnesenoj tužbi. O podnesenoj tužbi će odlučiti Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine kao nadležan sud u ovoj upravnoj stvari.

Iz navedenih razloga ovaj sud je zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke uvažio primjenom člana 46. stav 2. Zakona o upravnim sporovima i ukinuo presudu prvostepenog suda.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH broj: 04 0 U 007718 15 Uvp od 30.08.2018. godine)

https://epravo.ba/

2
Pravo / Upravni organ odbacuje prijedlog za obnovu postupka
«  u: Listopad 05, 2019, 02:52:24 poslijepodne »
Član 249. stav 1. i član 253. stav 1. i 2. Zakona o upravnom postupku

KADA UPRAVNI ORGAN PRIJEDLOG ZA OBNOVU POSTUPKA ODBACI KAO NEBLAGOVREMEN, NIJE POTREBNO UTVRĐIVATI DA OKOLNOSTI NA KOJIMA SE PRIJEDLOG ZASNIVA NISU UČINJENE VJEROVATNIM

Iz obrazloženja:

Zaključkom tuženog organa, broj i datum naveden u uvodu ove presude, odbačen je prijedlog tužioca za obnovu postupka okončanog rješenjem istog organa broj: UP-I-03-41-ZKZ-2947/11 od 11.07.2012. godine donesenog po službenoj dužnosti u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu.

Protiv navedenog zaključka tuženog organa tužilac je putem punomoćnika pokrenuo upravni spor protiv zaključka tuženog organa zbog bitne povrede odredaba Zakona o upravnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvđenom činjeničnom stanju i pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi navodi da je prijedlog za obnovu postupka odbačen jer ga je podnijela neovlaštena osoba, da je neblagovremen i da okolnost na kojoj se temelji prijedlog nije učinjena
 


vjerovatnom što čini zaključak nejasnim i kontradiktornim. Smatra da se nije mogao prijedlog odbaciti zbog punomoći prije nego se ispita valjanost punomoći, niti zbog neblagovremenosti, jer je podnesen u roku od 30 dana od dana kada je njegova majka kao njegov punomoćnik saznala za postojanje novih činjenica. U dopuni tužbe navodi da je osporeni zaključak dostavljen majci tužioca dana 09.02.2015. godine, kao dokaz da je dopuna tužbe predata u zakonskom roku, a kao dokaz da je zahtjev za obnovu bio blagovremen i osnovan dostavlja ovjerenu fotokopiju izjave službenog lica u Službi za branitelje Općine L. od 27.02.2015. godine. Predlaže da se tužba uvaži, osporeni zaključak poništi i predmet vrati tuženom na ponovno odlučivanje ili da sud sam riješi ovu upravnu stvar.

U odgovoru na tužbu tuženi organ je predložio da se tužba odbije kao neosnovana.

Cijeneći zakonitost osporenog zaključka u granicama zahtjeva iz tužbe u smislu člana 34. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“, broj: 5/09), sud je odlučio kao u izreci ove presude iz slijedećih razloga:

Iz obrazloženja osporenog zaključka i podataka u spisu predmeta proizilazi da je majka tužioca podnijela tuženom organu prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem istog organa broj: UP-I-03-41-ZKZ-2947/11 od 11.07.2012. godine iz razloga predviđenih članom 246. stav
1.   tačka 1. Zakona o upravnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj: 2/98 i 48/99), kako iz sadržaja prijedloga proizilazi. U prijedlogu se navodi da je navedenim konačnim rješenjem, koje je doneseno na osnovu člana 14. i člana 7. stav 6. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj: 82/09 i 11/10-ispravka), rješavajući po službenoj dužnosti u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu tužiocu prestalo svojstvo ratnog vojnog invalida sa 23.02.2012. godine, te pravne i materijalne posljedice koje je konačno rješenje tuženog broj: UP-II-03/1-41-276/07 od 10.09.2007. godine proizvelo. Kao novi dokazi navode se medicinski nalazi iz 2012. godine i potvrda, ovjereni i prevedeni od ovlaštenog sudskog prevodioca poslati puten pošte na adresu Instituta za medicinsko vještačenje u S. dana 28.07.2012. godine, koji su dostavljeni u upravni spis predmeta i da je iste majka tužioca imala priliku vidjeti u spisu prvostepenog organa Službe za branitelje Općine L., te da su ti medicinski dokazi nove činjenice koje su bitne za drugačije rješavanje ove upravne stvari. Tuženi, kao nadležan organ u smislu člana 252. stav 2. Zakona o upravnom postupku, primjenom člana 253. stav 1. istog Zakona ispitao je da li je prijedlog pravovremen, izjavljen od ovlaštene osobe i da li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerovatnom, pa je našao da uvjeti iz stava 1. navedenog člana nisu ispunjeni i zaključkom broj: UP-I-03-41-ZKZ-2947/11 od 15.01.2015. godine primjenom stava 2. istog člana Zakona prijedlog je odbačen.

Ovaj sud nalazi da osporenim zaključkom tuženog organa nije povrijeđen zakon na štetu tužioca, a iz razloga što je odredbom člana 253. stav 1. Zakona o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj: 2/98 i 48/99) propisano da kada organ koji je nadležan za rješavanje o prijedlogu za obnovu postupka primi prijedlog dužan je da ispita da li je prijedlog pravovremen, izjavljen od ovlaštene osobe i da li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerovatnom. U spisu predmeta nalazi se punomoć ovjerena od strane Generalnog konzulata Bosne i Hercegovine u Njujorku Reg. broj: 1161/98 od 04.12.1998. godine, kojom je tužilac opunomoćio svoju majku da ga zastupa u svrhu regulisanja osobnih prava kao ratnog vojnog invalida u Bosni i Hercegovini, a kasnije je dostavljena nova punomoć od 02.13.2015. godine sa istim sadržajem. Zaključak od 15.01.2015. godine, kojim je odbačen prijedlog za obnovu postupka, a koji je u ime tužioca podnijela njegova majka, dostavljen je
 


lično majci tužioca, kao njegovom punomoćniku dana 09.02.2015. godine (dostavnica u spisu predmeta). Pravilno je tuženi utvrdio da je prijedlog neblagovremen, jer odredbom člana 249. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnom postupku propisano je da u slučaju iz člana 246. tačka 1. stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana kada je mogla iznijeti nove činjenice, odnosno upotrijebiti nove dokaze, a na kojoj odredbi je i zasnovan prijedlog za obnovu postupka. Tužilac je putem punomoćnika (majke) tek dana 13.02.2014. godine podnio prijedloga za obnovu postupka koji je zasnovao na medicinskoj dokumentaciji iz 2012. godine kao novoj činjenici, odnosno dokazu, koji su bili poznati tužiocu, odnosno njegovoj majci 28.07.2012. godine, kako se i navodi u prijedlogu, pa se prijedlog mogao podnijeti u roku od 30 dana od saznanja za te činjenice, odnosno dokaza (od 28.07.2012. godine). S obzirom da je tuženi pravilno utvrdio da je prijedlog neblagovremen, nisu ispunjeni uvjeti iz člana 253. stav
1. Zakona o upravnom postupku, pa je pravilno primjenom člana 253. stav. 2. istog Zakona odbacio prijedlog za obnovu postupka. S obzirom da je pravilno utvrđeno da je prijedlog za obnovu postupka neblagovremen nije ni bilo potrebno utvrđivati da okolnosti na kojima se prijedlog zasniva nisu učinjene vjerovatnim.

Navodi iz zahtjeva za vanredno preispitivanje koje je podnio tužilac putem punomoćnika (punomoć u spisu predmeta) u cijelosti se ukazuju neosnovanim iz naprijed navedenih razloga i nemaju uticaja na drugačije odlučivanje u ovoj upravnoj stvari.

Iz navedenih razloge ovaj sud je primjenom člana 36. stav 2. Zakona o upravnim sporovima tužbu odbio kao neosnovanu.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH broj: 70 0 U 005043 15 U od 11.10.2018. godine)

https://www.bih-pravo.org/

3
Pravo / Clan 301. Zakona o parnicnom postupku
«  u: Listopad 05, 2019, 02:50:33 poslijepodne »
Član  301. b. stav 2. Zakona o parničnom postupku

NAKNADNIM DAVANJEM PUNOMOĆI ADVOKATU ZA PODNOŠENJE ZAHTJEVA ZA VANREDNO PREISPITIVANJE SUDSKE ODLUKE NISU OTKLONJENE SMETNJE ZA PODNOŠENJE OVOGA VANREDNO PRAVNOG SREDSTVA OD STRANE ZAKONSKOG ZASTUPNIKA KOJI NEMA PRAVOSUDNI ISPIT.

Iz obrazloženja:

Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu, broj i datum nevedeni u uvodu ovog rješenje, odbijena je tužba tužitelja Društvo za vanjski i unutrašnji promet R. d.o.o. T., podnesena protiv osporenog rješenja  tuženog,  broj:  03-15-1140/06  A.D.  od  02.06.20114. godine,  kojim  je
 


odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Porezne uprave, Središnjeg ureda S. broj: 10/06-15-703-2/2004 od 31.10.2006. godine, kojim je odbijena njegova žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja Sektora za kontrolu velikih obveznika S., Regionalnog odsjeka T., broj: 10/06-15-703-1/2004 od 14.09.2006. godine. Tim prvostepenim rješenjem o dodatno utvrđenim poreznim obavezama, naloženo je tužitelju da u roku od 8 dana izvrši uplatu dodatno utvrđenih poreznih obaveza, utvrđenih zapisnikom o inspekcijskom nadzoru broj: 10/06-15-703-1/04 od 31.05.2004. godine u ukupnom iznosu od 560.444,62 KM, te da obračuna i uplati kamatu na iznos porezne obaveze koja nije plaćena u zakonom ostavljenom roku, zaključno sa danom koji prethodi uplati, te je riješeno da se ovim rješenjem zamjenjuje rješenje o dodatno utvrđenim poreznim obavezama, ovog organa broj: 10/06-15-703/2004 od 18.07.2006. godine.

Protiv pobijane presude prvostepenog suda tužitelj je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke zbog povrede odredaba člana 12. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine F BiH“, broj: 9/05), povrede odredaba člana 5. do 9., te članova 164. i 207. Zakona o upravnom postupku („Službene novine F BiH“, broj: 2/98 i 48/99), kao i povrede odredaba Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga („Službene novine F BiH“, broj: 49/02-Prečiščen tekst), s prijedlogom da Vrhovni sud Federacije BiH, zahtjev uvaži, presudu prvostepenog suda preinači i upravnu stvar riješi na način da se tužba uvažava, osporeno rješenje tuženog poništava i predmet vrača tuženom organu na ponovno rješavanje.

U podnesenom odgovoru na zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, tuženi je predložio da Vrhovni sud Federacije BiH zahtjev odbije.

Ovaj sud je prethodno ispitao da li postoje procesno-pravne pretpostavke za meritorno rješavanje zahtjeva za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, pa je našao da ne postoje iz slijedećih razloga:

Zakon o upravnim sporovima ne sadrži odredbe kojima se propisuju uslovi pod kojima stranke same mogu poduzimati radnje u upravnim sporovima (konkretno za podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke), pa se u ovoj stvari, u smislu člana 55. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj: 9/05), shodno primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o parničnom postupku („Službene novine F BiH“, broj: 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15).

Prema odredbi člana 301b. stav 1. Zakona o parničnom postupku stranka može podnijeti reviziju putem punomoćnika koji je advokat, a prema stavu 2. istog člana, izuzetno od stava 1. ovog člana, stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za nju može reviziju podnijeti kao punomoćnik osoba koja je prema odredbama ovog ili kojeg drugog zakona ovlaštena zastupati je u tom svojstvu iako nije advokat, ako ima položen pravosudni ispit.

Dakle, shodno citiranoj odredbi pravna osoba može sama podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke preko zastupnika koji ima položen pravosudni ispit.

U konkretnom slučaju tužitelj je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke putem zakonskog zastupnika-direktora koji je po Zakonu o privrednim društvima („Službene novine F BiH“, broj: 81/2015), ovlašten ga zastupati.

Međutim, kako zakonski zastupnik tužitelja nema položen pravosudni ispit (o čemu dokaz nije dostavio ni nakon poziva suda), a što je uslov koji zakonski zastupnik mora imati za podnošenje
 


zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke u smislu naprijed citirane odredbe člana 301
b. stav 2. Zakona o parničnom postupku, to je zahtjev nedozvoljen ( član 247. stav 2. Zakona o parničnom postupku), pa ga je primjenom odredbe člana 44. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, kao takav valjalo odbaciti.

Pored toga, tužitelj je dana 30.07.2018. godine dostavio sudu punomoć za advokate M. B. i T.
G.   iz T. za zastupanje u predmetu kod ovog suda broj: 09 0 U 021295 18 Fp 2 od 19.01.2018. godine, kao i zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke sačinjen i potpisan od strane ovih punomoćnika.

Međutim, zahtjev koji je tužitelj izjavio putem punomoćnika advokata M. B.i T. G. nije blagovremen.

Naime, advokati M. B. i T. G. nisu zastupali tužitelja tokom upravnog postupka, nego im je tužitelj punomoć dao nakon što je primio prvostepenu presudu, pa se rok za podnošenje zahtjeva računa od dana prijema prvostepene presude od strane tužitelja.

Kako je prema podacima u spisu predmeta tužitelj prvostepenu presudu primio dana 29.12.2017. godine, a zahtjev putem punomoćnika advokata izjavio dana 30.07.2018. godine (preporučenom pošiljkom) to je zahtjev predat sudu izvan roka za izjavljivanje zahtjeva od trideset dana propisanog članom 42. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, pa je isti neblagovremen.

S obzirom na navedene razloge ovaj sud je, primjenom odredbe člana 44. stav 1., zahtjev tužitelja za vanredno preispitivanje sudske odluke podnesen od strane zakonskog zastupnika tužitelja, odbacio kao nedozvoljen, dok je zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, podnesen putem punomoćnika u osobi advokata, odbacio kao neblagovremen, primjenom odredbe člana 42. stav 2. Zakona o upravnim sporovima.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH broj: 09 0 U 021295 18 Uvp od 01.11.2018. godine)

https://www.pravobih.com

4
Pravo / Pretresanje osobe izvrseno bez naredbe
«  u: Rujan 22, 2019, 01:56:36 poslijepodne »
Zakonitost dokaza – pretresanje osobe izvršeno bez naredbe član 11. stav 2. i 3. i član 78. stav 3. ZKP FBiH

PRETRESANJE OSOBE IZVRŠENO BEZ NAREDBE PREDSTAVLJAĆE NEZAKONITI DOKAZ AKO JE PRI TOME PROPUŠTENO DA SE POSTUPI U SKLADU SA ČLANOM
78. STAV 3. ZKP FBIH ODNOSNO AKO JE OVLAŠTENE SLUŽBENA OSOBA PROPUSTILA DA ODMAH PODNESE PISMENI IZVJEŠTAJ TUŽITELJU KOJI BI O TOME OBAVIJESTIO SUDIJU ZA PRETHODNI POSTUPAK A U KOJEM IZVJEŠTAJU BI BILI NAVEDENI RAZLOZI ZA PRETRESANJE BEZ NAREDBE I SVJEDOKA.
 


Iz obrazloženje:

„U danim se okolnostima, zbog toga što prilikom pretresanja optuženog E. K. bez sudske naredbe nije postupljeno u skladu sa članom 78. stav 3. ZKP FBiH, te zbog toga što je došlo i do kršenja odredbi koje uređuju način privremenog oduzimanja i postupanja sa tako privremeno oduzetim predmetima (članovi 84. i 85. ZKP FBiH), opravdano zaključuje da su i naknadno obavljeno vještačenje vještaka dipl. ing. strojarstva D. O., koje je za svoj objekt imalo jedan od privremeno oduzetih predmeta (fotoaparat marke „KODAK“, sive boje, serijski broj..., sa pripadajućom karticom „San disk“ 512 MB), kao i usmeno izjašnjenje ovog vještaka koje je dao na glavnom pretresu, nezakoniti dokazi. Ovakva ocjena predmetnih dokaza je, dakle, primarno vezana za nezakonitost provedenih radnji dokazivanja – konkretno za nepoštivanje člana 78. stav 3. ZKP FBiH kod optuženikova pretresa koji je obavljen bez sudske naredbe i neprimjenjivanje odredbi članova 84. i 85. ranije navedenog zakona koje propisuju način tužiteljeva postupanja s privremeno oduzetim predmetima. Na ovu situaciju su, dalje, u svemu primjenjive odredbe člana 11. stav 2. i 3. ZKP FBiH. U stavu drugom ranije navedene odredbe je određeno da sud svoju odluku ne može zasnovati na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratificirala niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama zakona o kaznenom postupku. Ista odredba u stavu 3. propisuje da sud svoju odluku ne može zasnovati ni na dokazima koji su dobiveni na osnovu dokaza iz stava 2. ovog člana. Kako su ranije navedeni dokazi očigledno pribavljeni uz bitne povrede članova 78. stav 3., 84. i 85. ZKP FBiH, to se pobijana presuda, na što je opravdano ukazano u žalbi branitelja optuženog E. K., na tim dokazima (zapisnik o pretresanju osobe, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, nalaz i mišljenje vještaka D.O. i njegovo usmeno izlaganje na glavnom pretresu) nije ni mogla zasnivati.“

(Rješenje Vrhovnog suda FBiH, broj 09 0 K 005333 16 Kž 3 od 29.05.2018. godine)

https://www.pravobih.com

5
Pravo / Predmeti privremeno oduzeti na osnovu naredbe za pretresanje stana
«  u: Rujan 22, 2019, 01:55:24 poslijepodne »
Zakonitost dokaza – predmeti privremeno oduzeti na osnovu naredbe za pretresanje stana- član 11. stav 2. i član 76. ZKP FBiH

PREDMETI PRIVREMENO ODUZETI PRILIKOM PRETRESA STANA OBAVLJENOG NA OSNOVU NAREDBE ZA PRETRES U KOJOJ NIJE NAVEDENA SVRHA PRETRESA I KOJI NISU UNIJETI I TAČNO OPISANI U ZAPISNIKU O IZVRŠENOM PRETRESU SU NEZAKONTI DOKAZI I NA NJIMA SE NE MOŽE ZASNIVATI SUDSKA ODLUKA.

Iz obrazloženja:

„Prije svega, uvidom u navedene dokaze, ovaj sud nalazi da su tvrdnje braniteljice optuženog da u naredbi Općinskog suda u M. broj ... od 29.12.2014. godine nije navedena svrha pretresa, a da u zapisniku o pretresanju nisu unijeti i tačno opisani privremeno oduzeti predmeti, nego su samo navedeni brojevi potvrda o privremeno oduzetim predmetima, tačne. Stoga se ne može prihvatiti stav iz pobijane presude ... da pomenuta naredba o pretresu sadrži sve ono što je propisano odredbom člana 72. ZKP FBiH, pa je ovakav navod drugostepenog suda proizvoljan. Kako je odredbom člana 76. stav 1. ZKP FBiH propisano da će se privremeno oduzeti samo oni predmeti koji su u vezi sa svrhom pretresanja, te kako u pomenutoj naredbi o pretresu nije navedena svrha pretresanja, a da suprotno članu 76. stav 1. ZKP FBiH u zapisniku o pretresanju nisu unijeti i tačno opisani privremeno oduzeti predmeti, osnovano se žalbom braniteljice optuženog ukazuje na nezakonitost tih dokaza. Naime, odredbom člana 11. stav 2. ZKP FBiH, je propisano da sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog zakona. U konkretnom slučaju, nenavođenjem svrhe pretresa u naredbi za pretres Općinskog suda u M. broj ... od 29.12.2014. godine i nepopisivanjem privremeno oduzetih predmeta u zapisniku o pretresanju koji potpisuju i svjedoci koji su prisustovali pretresanju, učinjena je bitna tj. suštinska povreda ZKP FBiH, pa se na takvim dokazima nije mogla temeljiti pobijana presuda, na što osnovano braniteljica optuženog B.R. ukazuje. Iz navedenih razloga ne može se prihvatiti stav iz pobijane presude, da su privremeno oduzeti predmeti popisani u potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta, jer navedene potvrde ne potpisuju svjedoci koji su prisustovali pretresu, čija je uloga da svojim prisustvom i potpisom potvrde da su oduzeti baš oni predmeti koji su opisani i popisani u zapisniku o pretresanju, što u konkretnom nije slučaj.“

(Rješenje Vrhovnog suda FBiH, broj 58 0 K 159000 18 Kžž od 21.11.2018. godine)

https://www.pravobih.com/

6
Pravo / Zakonitost dokaza
«  u: Rujan 22, 2019, 01:54:23 poslijepodne »
Zakonitost dokaza – član 11. stav 2. i član 5. ZKP FBiH

POKAZIVANJE OVLAŠTENIM SLUŽBENIM OSOBAMA OD STRANE OSOBE LIŠENE SLOBODE GDJE JE ODBACILA NOŽ, NAKON ŠTO JE TA OSOBA POUČENA O NJENIM PRAVIMA IZ ČLANA 5. ZKP FBIH, PREDSTAVLJA ZAKONIT DOKAZ.

Iz obrazloženja:

„Iako se prvostepeno rješenje izričito pobija samo zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 1. tačka k) ZKP FBiH, branitelj u žalbi ističe da se izjava optuženog u kojoj je on pokazao gdje je odbacio nož ne može smatrati zakonitim dokazom u smislu odredaba člana 6. stav 1., 8, 9, 92 i 93. ZKP FBiH. Branitelj tu žalbenu tvrdnju ne argumentira ali iz nje proizilazi da je navedena izjava sada optuženog H.I. nezakonit dokaz jer on, prije njenog davanja, nije bio poučen o svojim pravima. Međutim, iz iskaza svjedoka E.S., koji se navodi u obrazloženju pobijanog rješenja, a koji se ne osporava žalbom branitelja optuženog H.I., proizilazi da su ovlaštene službene osobe sada optuženog H.I. našli u Hrasnici, u stanu u Ul. ... i lišili ga slobode, da im je tada osumnjičeni H.I. u vozilu pokazao gdje je bacio nož, ali i da je prilikom hapšenja tada osumnjičeni H.I. upoznat sa članom 5. ZKP FBiH. Kako je odredbom člana 5. ZKP FBiH propisano da se osoba lišena slobode mora na maternjem jeziku ili jeziku koji razumije odmah obavijestiti o razlozima lišenja slobode i istovremeno prije prvog ispitivanja poučiti da nije dužna dati iskaz niti odgovarati na postavljena pitanja, te da ima pravo uzeti branitelja kojeg može sama izabrati, ovaj sud nalazi da neargumentirana tvrdnja branitelja da je tada osumnjičeni H.I. pokazao ovlaštenim službenim osobama gdje je odbačen nož prije nego što je poučen o svojim pravima, ne može dovesti u pitanje zakonitost radnje kojom je pronađen nož. Pri tome ovaj sud ima u vidu i da je u toku dokazni postupak u ovoj krivičnopravnoj stvari te da u okviru njega odbrana ima pravo osporavati zakonitost dokaza koji se izvode na glavnom pretresu a da je sudeće vijeće dužno odlučiti o tim prigovorima.“
 


(Rješenje Vrhovnog suda FBiH, broj 09 0 K 028041 18 Kž 8 od 08.01.2018. godine)

https://www.pravobih.com/

7
Pravo / Primjena nacela in dubio pro reo pri utvrdivanju vremena ucinjenja krivicnog
«  u: Rujan 22, 2019, 01:53:35 poslijepodne »
Primjena načela in dubio pro reo pri utvrđivanju vremena učinjenja krivičnog djela – član
3. stav 2. ZKP FBiH i član 23. KZ FBiH

KADA U ČINJENIČNOM OPISU DJELA U OPTUŽNICI VRIJEME UČINJENJA DJELA NIJE TAČNO ODREĐENO NEGO JE NAZNAČENO DA JE ONO UČINJENO U TOKU ODREĐENE GODINE, PRI UTVRĐIVANJU DA LI JE NASTUPILA ZASTARJELOST KRIVIČNOG GONJENJA, U POGLEDU VREMENA UČINJENJA DJELA, MORA SE UZETI ONO ŠTO JE NAJPOVOLJNIJE ZA OPTUŽENOG TJ. DA JE ONO UČINJENO 01. JANUARA TE GODINE.

Iz obrazloženja:
 


„... žalbeni navodi tužitelja su takođe neosnovani. Vrijeme učinjenja djela je odlučno, između ostalih, i za pitanja koji se krivični zakon ima primijeniti na to djelo i njegovog učinitelja i da li je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja. Stoga je prvostepeni sud, polazeći od toga da u činjeničnom opisu djela iz tačke 1. optužnice nije tačno određeno vrijeme učinjenja djela nego je naznačeno da je ono izvršeno u toku 2003. godine, pravilno zaključio da se u pogledu vremena učinjenja djela mora uzeti ono što je najpovoljnije za optuženog (član 3. stav 2. ZKP FBiH) – a to je da je djelo učinjeno 01.01.2003. godine. S obzirom na to, te da je u činjeničnom opisu djela iz tačke 2. optužnice navedeno da je ono izvršeno u junu 2003. godine, prvostepeni sud je pravilno zaključio i da se na optuženog K.D. i djelo za koje se tereti optužnicom ima primijeniti raniji KZ FBiH. Naime, sada važeći KZ FBiH, koji je stupio na snagu 01.08.2003. godine, nije važio u vrijeme kada su, prema optužnici, učinjena djela za koja se tereti optuženi K.D.. Kako se, i prema odredbi člana 5. KZ FBiH a i prema odredbi člana 4. ranijeg KZ FBiH, na učinitelja krivičnog djela primjenjuje zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela, a, ako je, poslije izvršenja krivičnog djela, jednom ili više puta izmijenjen zakon, zakon koji je blaži za učinitelja, te, kako novi zakon tj. sada važeći KZ FBiH nije blaži za optuženog K.D., ispravno je prvostepeni sud postupio kada je na optuženog K.D. primijenio ranije važeći KZ FBiH i djela za koja se on teretio optužnicom pravno ocijenio kao produženo krivično djelo Porezne utaje iz člana 272. stav 2. u vezi sa stavom 1. ranijeg KZ FBiH.“

(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj 09 0 K 017153 15 Kž od 29.11.2017. godine)

https://www.pravobih.com/

8
Pravo / Jakovljevic i drugi protiv Bosne i Hercegovine
«  u: Rujan 22, 2019, 01:32:03 poslijepodne »
[size=200] Jakovljević i drugi protiv Bosne i Hercegovine[/size]


Evropski sud za ljudska prava je 23. jula 2019. godine objavio presudu u predmetu: Jakovljević i drugi protiv Bosne i Hercegovine.

U presudi je utvrđena povreda člana 6. stav 1. Konvencije (pravo na pravično suđenje), zbog kašnjenja i dužine trajanja izvršnog postupka pred domaćim sudovima. Sud je takođe utvrdio da tužena država mora aplikantima isplatiti određene iznose na ime naknade nematerijalne štete, te troškove postupka.

Sud je u presudi naglasio da razumnost dužine postupka mora biti ocijenjena u svjetlu okolnosti slučaja i uz pozivanje na sljedeće kriterije: složenost predmeta, ponašanje aplikanta i nadležnih organa, te šta je za aplikanta bilo u pitanju u samom sporu (vidi Frydlender protiv Francuske [GC], br. 30979/96, st. 43, ECHR 2000-VII).

Sud ne smatra da je provođenje izvršnog postupka ili njegova ukupna dužina u predmetima iz aplikacije kompatibilna sa zakonskim zahtjevom hitnosti izvršnog postupka. Po svojoj prirodi, takvi postupci trebaju se ubrzano rješavati (vidjeti predmet Comingersoll SA protiv Portugala [GC], br. 35382/97, § 23, ECHR 2000 IV i Mužević protiv Hrvatske, broj 39299/02, § 84, 16. novembar 2006.), posebno imajući u vidu predmet zahtjeva aplikanata – zahtjevi za isplatu neisplaćenih plata i uplate doprinosa za penzijsko i zdravstveno osiguranje, koji su nesumnjivo bili od velikog značaja za aplikante i gdje je bila potrebna posebna marljivost (vidjeti, mutatis mutandis, Ruotolo protiv Italije, 27. februar 1992. godine, stav 17., serija A, 230 D, i Obermeier protiv Austrije, 28. juni 1990. godine, stav 72, serija A, br. 179). Sud ponavlja da država ima obavezu organizirati sistem za izvršenje presuda koji je učinkovit i u zakonu i u praksi, te osigurati njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi predmet Fuklev, citiran u paragrafu 84 presude).

Presudu na engleskom jeziku možete preuzeti putem HUDOC baze, broj predmeta 51227/16 i dr.

https://www.pravobih.com

9
Pravo / Neosnovanost zahtjeva za zastitu zakonitosti
«  u: Rujan 01, 2019, 12:11:05 poslijepodne »
NEOSNOVANOST ZAHTJEVA ZA ZAŠTITU ZAKONITOSTI
Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske

član 350

Neosnovan je zahtjev za zaštitu zakonitosti podnijet zbog činjeničnih nedostataka pravosnažene presude.

Obrazloženje:

"Odredba člana 350. ZKP RS propisuje da se ovaj vanredni pravni lijek može podnijeti protiv pravosnažne presude samo u slučajevima povrede Krivičnog zakona i povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka g) ovog zakona (koja se manifestuje u povredi prava na odbranu), a uz ograničenja propisana u stavu 2. ovog člana. Tim ograničenjima je isključena mogućnost ulaganja ovog pravnog lijeka ako nije korišteno pravo pobijanja presude žalbom, kao redovnim pravnim lijekom, a kada su u pitanju označene povrede materijalnog i procesnog zakona, na ove osnove pobijanja presude se nije moguće pozivati u Zahtjevu ako nisu bile iznesene u žalbi (osim ako se radi o povredi učinjenoj u žalbenom postupku). Konačno, ograničenjem propisanim u stavu 3. istog člana, se isključuje mogućnost ulaganja ovog pravnog lijeka protiv presude Vrhovnog suda donesene u trećem stepenu.

Zahtjevom branioca se ukazuje na povredu Krivičnog zakona, tvrdnjom da realna djelatnost osuđenog, onako kako je opisana u izreci prvostepene presude, ne sadrži sve činjenice i okolnosti koje čine bitna obilježja krivičnog djela prevare iz člana 239. stav 3. u vezi sa stavom 1. i članom 23. KZ RS, te da zbog toga osuđeni nije mogao biti osuđen za djelo koje mu je stavljeno na teret.

Izneseni prigovori nisu osnovani. Naime, u činjeničnom opisu izreke prvostepene presude opisane su radnje koje je preduzeo osuđeni M. koje su, zajedno sa činjenično opisanim radnjama osuđenog N.V. i optuženog S.M. (prema kojem je razdvojen postupak), činje jednu cjelinu i dovele su do izvršenja predmetnog krivičnog djela, jer je očigledno da je svaka od preduzetih radnji svakog od njih, bila neophodno potrebna da bi do izvršenja krivičnog djela došlo, na način da se, u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi, dovede u zabludu lice zaposleno kao komercijalista u preduzeću M.K. d.o.o. B.L., S.B., lažnim prikazivanjem činjenica i tako to lice navede da na štetu imovine preduzeća M.K., pripremi ugovor za kupca Z.g. d.o.o. B., te nakon potpisivanja ugovora, isporuči robu - cigarete po označenim računima. Dakle, sva trojica su svojim preduzetim radnjama, opisanim u izreci pobijane presude, doveli do formiranja pogrešne predstave kod komercijaliste u preduzeću M.K., o činjenicama koje se odnose na Z.g. d.o.o. B. i tako je doveli u zabludu, te je naveli da preduzme štetno raspolaganje - isporuči robu - cigarete, vlasništvo oštećenog M.K. U tako opisanoj realnoj djelatnost osuđenog, zajedno sa opisanim realnim djelatnostima ostale dvojce i po ocjeni ovog suda, sadržana su sva obilježja krivičnog djela prevare iz člana 239. stav 3. u vezi sa stavom 1. i članom 23. KZ RS.

Prigovori iz Zahtjeva kojima se ističe da drugostepena presuda nije uopšte razmatrala, niti odlučivala o žalbenom osnovu povrede Krivičnog zakona, na kojeg je u žalbi na prvostepenu presudu ukazivao branilac, ne mogu se podvesti pod povrede Krivičnog zakona, kao jedan od zakonom propisanom osnovu pobijanja pravosnažne presude po zahtjevu za zaštitu zakonitosti, već se samo mogu podvesti pod povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka g) ZKP RS. S tim u vezi, kako se branilac u predmetnom Zahtjevu nije pozvao na ovu povredu, te kako se, u smislu odredbe člana 354. stav 1. ZKP RS, prilikom odlučivanja o Zahtjevu, ispituju samo one povrede zakona na koje se podnosilac poziva, to su bez osnova prigovori branioca osuđenog, kojima se ukazuje na povredu Krivičnog zakona zbog nedostatka razloga drugostepenog suda o navedenim žalbenim prigovorima.

Iz razloga u preostalnom dijelu obrazloženja Zahtjeva, proizlazi da se Zahtjevom dovodi u pitanje pravilnost činjenične osnove pobijane presude, te se na temelju činjeničnih nedostataka presude koje podnosilac Zahtjeva vidi, gradi teza o počinjenoj povredi Krivičnog zakona.

Kako se zahtjev za zaštitu zakonitosti u smislu citiranih odredbi iz člana 350. ZKP RS ne može ulagati po osnovu činjeničnih nedostataka pravosnažene presude, to je podneseni Zahtjev neosnovan, jer povreda Krivičnog zakona, kao osnov za podnošenje ovog pravnog lijeka protiv pravosnažne presude, podrazumijeva da su u toj presudi potpuno i pravilno utvrđene odlučne činjenice, a da se pravilnom primjenom zakona na takvu činjeničnu osnovu, imala donijeti drugačija odluka. U svakom slučaju, nasuprot tvrdnje podnosioca Zahtjeva, prvostepeni sud je nakon detaljne analize i ocjene svih izvedenih dokaza, u postupku sprovedenog u skladu sa odredbama ZKP RS, izveo pravilan zaključak, kojeg je prihvatilo i vijeće drugostepenog suda, da se u radnjama osuđenog stiču sva bitna obilježja krivičnog djela prevare iz člana 239. stav 3. u vezi sa stavom 1. i članom 23. KZ RS.

Iz navedenih razloga ovaj sud je u smislu odredbe člana 355. ZKP RS, odlučio kao u izreci presude, te je zahtjev branioca osuđenog odbijen kao neosnovan."



(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 K 096642 19 Kvlz od 7.6.2019. godine)

https://www.bih-pravo.org

10
Pravo / EU sud za ljudska prava BiH je duzna da isplati stotine miliona KM radnicima
«  u: Kolovoz 02, 2019, 09:08:50 prijepodne »
EU sud za ljudska prava BiH je duzna da isplati stotine miliona KM radnicima
EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA: BiH mora da isplati stotine miliona KM u korist radnika
02.08.2019.

U "Službenom listu BiH" objavljeno je više od 200 presuda koje je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu donio u korist radnika u BiH još početkom godine, koje dostižu stotine miliona KM, a čiju isplatu vlasti u BiH godinama pokušavaju da izbjegnu.

Presudama, objavljenim posljednjih dana, utvrđeno je da je BiH, time što po 10 i više godina kasni sa isplatama radnicima za neisplaćene plate, naknade za topli obrok, regres ili minuli rad, povrijedila prava građana na imovinu i na pravično suđenje.

Sud u Strazburu je izričit da ova dugovanja, ali i iznosi koje je dosudio na ime nematerijalne štete i troškova moraju da budu izmireni.

Samo Zeničko-dobojski kanton po takvim presudama mora da plati radnicima više od 300 miliona KM.

Iz kantonalnih budžeta svakom radniku koji je dobio presudu u Strazburu moraće biti isplaćeno i 1.350 evra na ime drugih troškova.

Za 212 radnika koji su dobili presude pred Evropskim sudom za ljudska prava moraće biti izdvojeno više od pola miliona KM.

Advokat Adil Lozo, koji je na čelu tima koji je u ime radnika podnio više od 800 tužbi pred Sudom u Strazburu, izjavio je da su se vlasti u BiH prema ovom problemu odnosile ignorantski i raznim izmjenama zakona i manipulacijama pokušali da izbjegnu isplate radničkih potraživanja.

https://www.pravobih.com/

11
Pravo / U pripremi izmjene Zakona o drzavnoj sluzbi u institucijama BiH
«  u: Srpanj 17, 2019, 05:49:33 poslijepodne »
U PRIPREMI IZMJENE ZAKONA O DRŽAVNOJ SLUŽBI U INSTITUCIJAMA BIH
17.07.2019.

Republika Srpska počela je izradu registra zaposlenih koji platu primaju iz budžeta i, po svemu sudeći, biće jedina u BiH koja će taj registar uspostaviti do kraja godine, a kako stvari sada stoje, i jedina koja će tim registrom obuhvatiti sve zaposlene na budžetu, a ne samo državne službenike, kako to planiraju da urade na nivou BiH.

Naime, prednacrtom godišnjeg programa rada Agencije za državnu službu BiH za 2020. godinu navedeno je da će u okviru svojih mogućnosti raditi na prevazilaženju prepreka za uspostavu registra državnih službenika u institucijama BiH, a kako kaže direktor ove agencije Neven Akšamija, čim se formira novi Savjet ministara BiH, ići će se na izmjene Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine ("Sl. glasnik BiH", br. 12/2002, 19/2002, 8/2003, 35/2003, 4/2004, 17/2004, 26/2004, 37/2004, 48/2005, 2/2006, 50/2008 - dr. zakon, 43/2009, 8/2010, 40/2012 i 93/2017) u kojima će bolje precizirati ko i na koji način vodi registar.

"Mi smo i ranije htjeli to da uradimo, ali Agencija za zaštitu ličnih podataka nije bila za to i rekla je da nema zakonskog osnova. Sada ćemo dopuniti Zakon o državnim službenicima i ta dopuna je već napisana i spremna, samo se čeka da Savjet ministara BiH i parlament BiH profunkcionišu", rekao je Akšamija.

Praktično, i ukoliko bude dopunjen Zakon o državnim službenicima, Agencija za državnu službu vodiće samo registar zaposlenih državnih službenika, ali ne i ostalih zaposlenih u institucijama BiH koji nemaju taj status, kao ni Oružane snage, koje takođe primaju platu iz budžeta. Prema nezvaničnim informacijama, u registru državnih službenika na nivou BiH moglo bi se naći do maksimalno 4.000 lica koja imaju status državnog službenika, dok bi hiljade ostalih koji su na budžetu bile mimo tog registra.

U Republici Srpskoj potpuno je druga situacija s obzirom na to da je još na kraju 2017. godine Narodna skupština Republike Srpske usvojila Zakon o registru zaposlenih kod korisnika budžetskih sredstava Republike Srpske ("Sl. glasnik RS", br. 114/2017) i u njemu će se naći svi oni koji primaju platu iz budžeta RS.

U Agenciji za zaštitu ličnih podataka BiH kažu da nemaju ništa protiv uspostavljanja registra, te da, za razliku od Republike Srpske, institucije BiH nemaju zakonski osnov da to urade. Pored toga, raniji pokušaji Agencije za državnu službu bili su da obrađuju i lične podatke koji im ne trebaju.

"Zakon o državnoj službi ima odredbu koja kaže da će se uspostaviti registar, ali niko na tome nije ništa radio. Oni su prije šest-sedam godina htjeli uspostaviti neki drugi registar i mi smo to zabranili jer su htjeli da prikupljaju podatke ne samo o državnim službenicima, nego o svim zaposlenicima u institucijama za šta nemaju osnov. Htjeli su da prikupljaju podatke za koje nema ni potrebe ni pravnog osnova, o tome da li je zaposleni član sindikata, koje je vjeroispovijesti, o vojnoj sposobnosti itd.", rekao je Predrag Kovačević, direktor Agencije za zaštitu ličnih podataka.

Naglašava da se Zakon o državnoj službi odnosi samo na državne službenike, te da su registri o ostalim zaposlenima u nadležnosti nekih drugih i da Agencija za zaštitu ličnih podataka nije protiv nijednog registra, ali da se mora sve uraditi u skladu sa zakonom.

"Republika Srpska je donijela zakon i mi smo rekli da nema ništa sporno", rekao je Kovačević.

Podsjećanja radi, uspostavljanje registra obaveza je BiH prema Međunarodnom monetarnom fondu, ali i Reformskoj agendi.

https://www.pravobih.com/

12
Pravo / Ko ne placa alimentaciju za djecu ne moze dobiti pasos
«  u: Srpanj 12, 2019, 08:42:19 prijepodne »
Ko ne plaća alimentaciju za djecu ne može dobiti pasoš
12.07.2019.

Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o putnim ispravama BiH, kojim se predviđa da osobe koje nisu izmirile sve dospjele imovinsko-pravne obaveze iz bračnog odnosa ili odnosa roditelja i djece, odnosno alimentaciju, ne mogu izvaditi pasoš BiH kao i da se takvim osobama već izdati pasoš može oduzeti, upućen je u parlamentarnu proceduru.

Uputio ga je sam predlagač ovog zakonskog rješenja poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Damir Arnaut.

Zakon o putnim ispravama Bosne i Hercegovine ("Sl. glasnik BiH", br. 4/1997, 1/1999, 9/1999, 27/2000, 32/2000, 19/2001, 47/2004, 53/2007, 15/2008, 33/2008, 39/2008 - ispr. i 60/2013) trenutno dozvoljava odbijanje zahtjeva za izdavanje putne isprave samo ako postoji osnovana sumnja da će podnosilac zahtjeva izbjeći izvršenje dospjele imovinsko-pravne obaveze iz bračnog odnosa ili odnosa roditelja i djece, a i to isključivo "na zahtjev nadležnog suda".

Predloženim dopunama zakona se značajno pooštrava tretman osoba koje izbjegavaju obaveze prema svojoj djeci, jer izdavanje pasoša neće biti moguće ako sve takve obaveze nisu izmirene, a u takvim situacijama će i oduzimanje već izdatog pasoša biti obavezno, piše Klix.ba.

Svi organi nadležni za pitanje alimentacija će prema predloženim dopunama biti obavezni da podatake o neizmirenju alimentacije dostavljaju organima nadležnim za izdavanje putnih isprava, a ti organi će biti obavezni da vode posebne evidencije i eletronskim putem ih evidentiraju u centralnu evidenciju putnih isprava.

Nadležni entitetski i kantonalni organi u svakom slučaju trebaju pojačati napore s ciljem sveobuhvatnog provođenja ovih obaveza od strane roditelja, ali ovaj zakon značajno pomaže te napore, u skladu sa nadležnostima na nivou Bosne i Hercegovine, te poboljšava položaj djece i samohranih roditelja.

https://www.pravniportal.ba/

13
Pravo / Nacrt Zakona o stvarnim pravima Republike Srpske
«  u: Srpanj 05, 2019, 08:55:31 prijepodne »
Utvrđivanje nosilaca prava upravljanja, korišćenja ili raspolaganja na nepokretnostima u društvenoj, odnosno državnoj svojini
05.07.2019.

Poslanici Narodne skupštine Republike Srpske usvojili su Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stvarnim pravima.

Direktor Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Bosiljka Predragović je, obrazlažući u Narodnoj skupštini ovaj Nacrt zakona, rekla da su osnovni razlozi za donošenje izmjena usklađivanje sa Odlukom Ustavnog suda Srpske od 24. februara 2016. godine kojom su pojedine odredbe Zakona o stvarnim pravima ("Sl. glasnik RS", br. 124/2008, 3/2009 - ispr., 58/2009, 95/2011, 60/2015 i 18/2016 - odluka US) utvrđene kao neustavne.

"Zato će, između ostalog, biti utvrđeni nosioci prava upravljanja, korišćenja ili raspolaganja na nepokretnostima u društvenoj, odnosno državnoj svojini", navela je Predragovićeva.

Nacrtom ovog zakona uređuje i status nepokretnosti koje poslije pravosnažno okončanih upravnih postupaka i dalje egzistiraju kao društvena ili državna svojina u javnim evidencijama o nepokretnostima, i to na način da se upis te svojine pretvara u pravo svojine Srpske.

https://epravo.ba/

14
Pravo / Zakon o podsticajima u privredi Republike Srpske
«  u: Srpanj 02, 2019, 08:48:55 prijepodne »

ZAKON O PODSTICAJIMA U PRIVREDI RS: Poslodavcima koji povećaju plate biće umanjene stope poreza i doprinosa
02.07.2019.

U Republici Srpskoj na snagu je stupio Zakon o podsticajima u privredi Republike Srpske ("Sl. glasnik RS", br. 52/2019 - dalje: Zakon), koji otvara mogućnost za povećanje plata radnicima u realnom sektoru kao i povećanje direktnih ulaganja.

Poslodavcima koji povećaju plate, kako je propisano, biće umanjene stope poreza i doprinosa.

Predsjednik Vlade Republike Srpske Radovan Višković rekao je da će poslodavci u realnom sektoru koji radnicima od 1. jula povećaju plaće dobiti povrat od 30 ili 70 posto novca na doprinose uplaćene za to povećanje.

"Napravljena je podjela na dvije grupe. U prvoj su poslodavci kod kojih radnik ima plaću od 450 do 550 KM i za svaki rast plaće vratit će im se 30 posto, a kod poslodavaca kod kojih je radnik imao plaću 1.000 KM i od jula dobije povećanje plaće od 100 KM, vratit će mu se 70 posto od doprinosa uplaćenih za to povećanje", izjavio je Višković.

On je naglasio da Vlada RS-a kroz rasterećenje poreza i doprinosa poslodavcima pokušava povećati plaće u realnom sektoru kako bi zaustaviti odlazak radnika iz ovog bh. entiteta.

www.pravniportal.ba

15
Pravo / Neustavna odredba kojom je propisano da muz nema pravo na razvod braka
«  u: Lipanj 30, 2019, 07:33:53 poslijepodne »
PORODIČNI ZAKON: Neustavna odredba kojom je propisano da muž nema pravo na tužbu za razvod braka za vrijeme trudnoće žene i dok njihovo dijete ne navrši godinu dana života
28.06.2019.

Ustavni sud Republike Srpske je utvrdio da član 52. stav 2. Porodičnog zakona ("Sl. glasnik RS", br. 54/2002, 41/2008 i 63/2014) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske ("Sl. glasnik RS", br. 21/1992 - prečišćen tekst, 28/1994 - Amandmani XXVI-XLIII, 8/1996 - Amandmani XLIV-LI, 13/1996 - Amandman LII, 15/1996 - ispr., 16/1996 - Amandman LIII, 21/1996 - Amandmani LIV-LXV, 21/2002 - Amandmani LXVI-XCII, 26/2002 - ispr., 30/2002 - ispr., 31/2002 - Amandmani XCIII-XCVIII, 69/2002 - Amandmani XCIX-CIII, 31/2003 - Amandmani CIV i CV, 98/2003 - Amandmani CVI-CXII, 115/2005 - Amandman CXIV, 117/2005 - Amandmani CXV-CXXI i 48/2011 - Amandman CXXII).

Pomenuta norma, kojom je propisano da muž nema pravo na tužbu za razvod braka za vrijeme trudnoće žene i dok njihovo dijete ne navrši godinu dana života, Ustavni sud je ocijenio neustavnom s obzirom na to da ovakva odredba dovodi do različitog tretmana bračnih supružnika u pogledu mogućnosti podnošenja tužbe za razvog braka u navedenom periodu. Osporenim propisivanjem se, naime, pravi razlika među supružnicima bez objektivnog i razumnog opravdanja.

Prilikom ove ocjene Ustavni sud nije zanemario činjenicu da su žena u toku trajanja trudnoće, te majka i dijete do njegove navršene prave godine, naročito osjetljive kategorije, te da i po Ustavnu uživaju posebnu zaštitu.

Međutim, Ustavni sud smatra da Porodični zakon sadrži brojne druge mehanizme koji obezbjeđuju zaštitu interesa majke i djeteta, i koji putem imperativnih normi jasno definišu međusobna prava i obaveze bračnih supružnika, izdržavanja supružnika koji nema dovoljno sredstava za život, kao i njihove dužnosti i prava u pogledu brige i izdržavanja zajedničke djece.

Osporenom odredbom, zaključuje Ustavni sud, došlo je do povrede ustavnih garancija o zabrani diskriminacije, kao i prava na pristup sudu kao segmentu prava na privično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

PORODIČNI ZAKON ("Sl. glasnik RS", br. 54/2002, 41/2008 i 63/2014)

2. Razvod braka

Član 52

(1) Bračni supružnik može tražiti razvod braka ako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, usljed čega je zajednički život postao nepodnošljiv.

(2) Muž nema pravo na tužbu za razvod braka za vrijeme trudnoće žene i dok njihovo dijete ne navrši godinu dana života.

www.pravniportal.ba

 Str: [1] 2 3 ... 10