Prikaži postove

Ova sekcija vam omogućuje pregled svih postova koje je objavio ovaj član. Napomena: možete vidjeti postove samo iz rubrika kojima trenutno imate pravo pristupa.


Poruke - Nesklad

 Str: 1 2 3 [4] 5
46
Humor / Odg: Sličica dana!
«  u: Rujan 11, 2016, 12:17:07 prijepodne »

47
Istorija i istorijske teme / Odg: Ratni zločini i zločinci
«  u: Srpanj 17, 2016, 04:01:36 poslijepodne »

Sa web stranice radiosarajevo.ba
Citat:
Najmlađi je imao 16, a najstariji 35 godina...

Na današnji dan prije 21 godinu na najbrutalniji način, pucnjima s leđa, pripadnici zloglasne srpske paravojne jedinice "Škorpioni" ubili su šetoricu Bošnjaka.

Članovi porodica žrtava genocida okupili su se danas u Trnovu, nedaleko od Sarajeva, na mjestu zločina, kako bi obilježili godišnjicu gnusnog ubistva svojih sinova, muževa, braće,

Majke, sestre, supruge i rodbina ubijenih, uprkos kišnom vremenu, okupile su se u velikom broju i odale počast njihovim najdražim polaganjem cvijeća te molitvama - učenjem Jasina i predavanjem hatma-dove.

Nura Alispahić, čiji je šesnaestogodišnji sin Azmir kao najmlađa žrtva ubijen na ovom stratištu, kroz suze je ispričala kako joj je sve teže.

"Sve gore mi je i teže. Kad dođem ovdje, kao da ću ga naći ovdje da sjedi. Ne može biti gore nego što jeste. Moraš sve da trpiš i čekaš. Mom djetetu je bilo 16 godina kada su ga ubili. Sav svijet zna da su nas pobili, da nismo mi ništa krivi, a sad kažu da smo za sve krivi", kazala je Alispahić za Anadolu Agency (AA).

Nurin drugi sin, 24-godišnji Admir je 25. maja 1995. godine ubijen na Tuzlanskoj kapiji, muž joj je ubijen u Srebrenici, a kćerka umrla.

Ramzija Ibrahimović došla je da obiđe mjesto na kojem su pripadnici zloglasne jedinice ubili njenog supruga Smaila.

"Kako ćeš se osjećati. Dođi ovdje, vidi, sliku pogledaj. Sve nam je jasno kad ovo vidimo. Jasno nam je kad vidimo ovu sliku što su ih ubijali. Grozno kad vidim gdje mi je čovjek ubijen. Grozno, ne može biti gore, ali šta ćemo", rekla je Ibrahimović.

Šestoricu Bošnjaka, dječaka i muškaraca iz Srebrenice, na mučki način, pucnjima s leđa, ubili su pripadnici srpske paravojne formacije "Škorpioni" u julu 1995. godine u Trnovu. Ubijeni su: Safet Fejzić (17), Azmir Alispahić (16), Sidik Salkić (36), Smail Ibrahimović (35), Dino Salihović (18) i Juso Delić (25).

Zločin nad šestoricom civila bošnjačke nacionalnosti pripadnici "Škorpiona" su i snimili. Tokom suđenja Slobodanu Miloševiću 2005. godine, snimak strijeljanja je objavljen, nakon čega je obišao svijet.

Za zločin u Trnovu, 2007. godine osuđeni su komandant jedinice Slobodan Medić, te Branislav Medić na po 20 godina zatvora. Pero Petrašević, koji je priznao zločin, osuđen je na 13 godina, a Aleksandar Medić osuđen je na pet godina zatvora. Aleksandar Vukov oslobođen je optužbe, jer prema odluci sudskog vijeća u Srbiji, nije bilo dokaza da je izvršio zločin sa predumišljajem.

U genocidu počinjenom nad Bošnjacima u Srebrenici i oko nje tokom jula 1995. godine ubijeno je više od osam hiljada uglavnom muškaraca i dječaka.


48
Istorija i istorijske teme / Odg: Ratni zločini i zločinci
«  u: Srpanj 12, 2016, 12:29:41 prijepodne »
Svi znamo za snimak, znamo li priču o ubijenom dječaku sa snimka?

Citat:
"Spakovala sam mu komad kukuruznog hljeba, malo šećera i soli i jednu presvlaku. Idi sine, velim, valjda ćemo se sresti u Tuzli. Plačem ja, gledam kako zamiče iza kuće. Sutradan, u Potočarima, hiljade naroda, pojavi se ni od kuda moj Azmir. Sine, otkud tebe, pitam, a on se zaleti, zagrli me izljubi, kaže, nisam te mati poljubio, zato sam se vratio. Još mi na obrazu stoji njegov dah. Bi malo sa mnom i ode prema šumi, da se pridruži koloni. ... Godinama kasnije, na televiziji, čujem spominju Hag. Okrenem se i na ekranu vidim kako streljaju grupu momaka, medju njima i moj Azmir. Gledam, ne vjerujem, jest moj Azmir, njemu pucaju u ledja. Pade moje dijete. Bos. Ni sedamnaest godina nije imao."

49
Istorija i istorijske teme / Odg: Ratni zločini i zločinci
«  u: Srpanj 11, 2016, 11:08:37 poslijepodne »
O idiotima koji su ovakve stvari radili treba pričati do Sudnjeg Dana!

Sada su ti silni oficiri i političari u sudnici, a gdje su ljudi koje su odveli na stratišta na ovaj način.

Hvala ovom čovjeku što je smogao hrabrost da uradi šta je uradio i da na kraju ispriča događaj.

Ove stvari treba pričati do sudjeg dana, da se ne zaborave.


Neki od ljudi koji čine zločine jednstavno to imaju u sebi i jedva čekaju priliku, drugi su toliko poslušni da će uraditi sve što im se kaže, pa i bilo kakav zločin, treća grupa, po meni, su ljudi koji se nadju u takvim okolnostima da kada tako ne bi uradili, bili bi ubijeni. Najgora vrsta ustvari su vodje, inspiratori i ideolozi zločina. Nažalost, ni jedna od svih pobrojanih grupa nikad neće dobiti adekvatnu kaznu.
Zato trebamo održati sječanje na ubijene i na uradjena zlodjela. Da žrtve ne budu zaboravljene i da zločinci ne budu zaboravljeni!

Pretpostavljam da će neki koji su učestvovali u ubistvima nevinih, na bilo kojoj strani u ratu u BiH od '92 do '95, nabasati na ovu temu. Za takve ostavljam link da pregledaju i da razmisle o svojim žrtvama i o svom bitisanju na ovom svijetu: http://www.rferl.org/fullinfographics/infographics/27114531.html

50
Istorija i istorijske teme / Ratni zločini i zločinci
«  u: Srpanj 11, 2016, 09:56:54 prijepodne »


Prijedor, Ključ, Bijeljina, Foča, Vičegrad, Srebrenica, Brčko, Tuzla, Ahmići, Sarajevo, Stupni do, Biljani, Koričanske stijene, Grabovica....

Ljudi su pobijeni bez puno biranja, bez krivice! Neljudi su ostali i dan danas žive i sve su prilike da se s ponosom sjećaju svojih nedjela.

Ovu temu akobogda započinjem s namjerom da zajedno pokušamo pobrojati zločine napravljene u zadnjem ratu. Vjerovatno ima još ovakvih tema, ali mislim da nikad nije puno ponavljanja ovih stvari. Da se ne zaboravi!

Tekst sa jednog drugog foruma:
Citat:
Zločin o kojem se malo govori: Na današnji dan je u Biljanima ubijeno 258 muškaraca, žena i djece
Piše: M. Ć./Klix.ba


Iz godine u godinu, u sjeni obilježavanja srebreničkog genocida, sjećanje na jedan od največih zločina koji se dogodio za vrijeme rata u BiH, u mjestu Biljani u opšini Ključ, ostaje skoro neopaženo. Upravo na ovom mjestu, 10. jula 1992. godine, pripadnici srpskih vojnih i policijskih snaga izvrÅ¡ili su pokolj i egzekuciju 258 muÅ¡karaca, žena, djece i staraca.

Napad na selo je započeo u ranim jutarnjim satima, na današnji dan, a predvodile su ga 17. laka pješadijska brigada srpske vojske u saradnji sa rezervnim i aktivnim policajcima Odjeljenja policije.

Napad na civilno stanovništvo bio je posljedica provođenja "Uputstva o organizovanju i djelovanju organa srpskog naroda u BiH u vanrednim okolnostima od 19. decembra 1991. godine", kojeg je donio Glavni odbor SDS-a, a uključivao je i naredbu Kriznog štaba SO Ključ od 27. i 28. maja 1992. godine, prema kojoj je zabranjeno napuštanje opštine Ključ ili ulazak građana sa drugih područja na područje te opštine.

Muškarci odvajani, ubijani u mjesnoj školi


Nakon ulaska u selo, srpske snage su u zaseoku Brkići naredile da civilno stanovništvo napusti kuće, a potom su odvojili žene i djecu od muškaraca.

Elvedin Domazet se prisjeća tog kobnog dana.

"U ranim jutarnjim satima, negdje oko 5-6 sati ujutro, srpske snage su upale u selo i odvele sve muškarce iz kuća. Mene nisu, budući da sam tada imao 15 godina, ali jesu mog oca, kojeg su kasnije svirepo ubili. Žene su ostale u kućama i nisu smjele izlaziti, čak ni na prozor pogledati. Po cijeloj mjesnoj zajednici na glavnoj cesti, ali i svim sokacima, bila je raspoređena njihova vojska tako da su kontrolisali cijelo selo", govori Elvedin u razgovoru za naš portal.

On ističe da su muškarci odvedeni u osnovnu školu u Biljanima, gdje su zatvoreni, a nakon toga izvođeni u grupama od pet od deset, te ubijeni.

"U staroj školi, koje više nema, su ih maltretirali, tukli, a u konačnici i ubijali. Pretpostavljamo da su oni vjerovatno imali spisak svih ljudi u selu, gdje se ko nalazi, i koje je trebalo ubiti. Taj dan su skoro svi i ubijeni", kaže Elvedin.

Najstarija žrtva 85 godina, najmlađa beba od 4 mjeseca


Nakon što su muškarci pobijeni, došli su kamioni i bageri i tijela su odvezena u nekoliko masovnih grobnica na području opšine Ključ.

Pored toga, jedna grupa muškaraca je prvo mučena, a potom odvedena na lokalitet Lanište, gdje su ubistva nastavljena.

Među stotinama žrtava, 85-godišnji Bećo Ćehić je bio najstariji, a najmlađa 4-mjesečna beba Amila Džaferagić, koja je umrla u jami stežući flašicu za mlijeko, u zagrljaju ubijene majke.

Kada su krajem rata snage Armije BiH oslobodile ovaj kraj, otkrivene su brojne masovne grobnice na ovom području. Do sada je na lokalitetima Lanište I, Crvena zemlja I i II, te grobnici Biljani ekshumirano 239 tijela Bošnjaka iz Donjih Biljana, Brkića, Osmanovića, Domazeta, Džaferagića, Čehića, Međana i Jabukovaca.

Danas dženaza za šest žrtava, za zločine osuđena samo jedna osoba


Danas će biti klanjana dženaza za šest žrtava, čija tijela su identifikovana u proteklom periodu, i to: Avdić (Smajo) Sead (1970.), Balagić (Refik) Samir (1974.), Botonjić (Ejub) Jasmin (1974.), Botonjić (Hilmo) Raif (1970.), Mujezinović (Hasan) Hamdija (1933.) i Avdić (Dervić) Hamzo (1971.). Dženaza i ukop stradalih bit će obavljena na šehidskom mezarju Biljani.

Sud BiH je za zločine u Biljanima u martu 2005. podigao optužnicu protiv Marka Samardžije, koji je u svojstvu komandira Treće čete sanićkog bataljona srpske vojske naredio i ućestvovao u masakru. Godinu kasnije, Samardžija je osuđen na 26 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti, a presudom su potvrđeni navodi iz optužnice o masovnim zločinima protiv bošnjačkih civila.

Pored njega, niko od lokalnih Srba i onih koji su došli sa strane, prije svega iz Bosanskog Petrovca i Lušci Palanke, a koji su činili zločine i vršili masovne egzekucije, do sada nije osuđen.

Inače, Ključ je jedna od opština gdje su izvršeni najveći zločini u proteklom ratu. Kontinuirano od maja do septembra 1992. vršena su masovna ubijanja Bošnjaka. Pored Biljana, veliki zločini i ubistva civila dešavala su se i u naseljima Velagići, Prhovo, Krasulje i Ramići.

U Ključu je ubijeno preko 700 ljudi, a Ključani su, osim u svom gradu, ubijani ili tačnije ekshumirani u još osam gradova.

U cilju potpunog progona nesrba sa prostora opšine Ključ, srpski Krizni štab je 27. maja 1992. osnovao Agenciju za prihvat i preseljenje izbjeglica iz jedne oblasti u drugu.

Doneseni su kriteriji za odlazak sa prostora opšine Ključ. Na taj način, skoro svi nesrbi opšine Ključ protjerani su sa svojih ognjišta.


51
Humor / Odg: Vicevi
«  u: Lipanj 05, 2016, 05:05:40 poslijepodne »
Izašao cigo iz zatvora i s prijateljem, koji je došao po njega, došao do svoje kuće. Pogleda kroz prozor, kad tamo kum mu kerembeči ženu. Krene cigo da uđe i oboje ih ubije, prijatelj ga zaustavi, kaže mu - što ti treba da opet robijaš!
Cigo se smiri, uđe u kuću i pita - kako si kume?
- a dobro je.
- kako zdravlje?
- dobro je, dobro je.
- hebeš li šta kume?
- a tu i tamo.
- pa tamo kume, tamo, nemoj tu...

52
Web portali u BiH, HR, Sr, CG / Odg: Chatalica - Sajt za dopisivanje
«  u: Travanj 05, 2016, 12:24:27 poslijepodne »
Postoji li verzija koja ne zatjeva flash plugin?

53
Ekonomija i privreda / Pogibija i invaliditet na radnom mjestu
«  u: Ožujak 10, 2016, 09:21:21 prijepodne »
Čovjek koji je svoj hljeb zarađivao radom na crno, u nekoj radionici, poginuo je na tom radnom mjestu. Tužna priča  sa sjevera Bosne. Svako malo se može ćuti za ovakav slučaj. Ćesto takvi radnici naruše svoje zdravlje, ostanu invalidi, poginu... i nikom ništa. Do sada nisam ćuo da je poslodavcima kod kojih se nesreća dogodila izrečena ikakva mjera.

Po meni, krivi su razni inspektori koliko i poslodavac, možda i više. Poslodavac je tu da se brine za svoju zaradu, a inspekcije su tu da se brinu za poštovanje zakona i raznih propisa. U ovakvim slučajevima je vrlo simptomatično kako niko nije znao da uopšte postoji takav rad, kod tog poslodavca ili uopšte u području za koje su pojedini inspektori zaduženi.

Bez obzira na sve inspekcijske i propuste poslodavca, ostaje činjenica da je čovjek, radnik, oštećen ili mrtav i niko prema njemu ili njegovoj porodici nema obaveza.

Pitanje je kakvi smo kao društvo? Do kad će inspektori biti na društvenim jaslama, a da ne rade i nikome ne polažu račune. Do kad ćemo plačati za zdravstvo koje ne radi, za sudove koji ne rade, za komunalce koji ne rade....

Radi se o tome da je država (društvo) jedan dogovor, dogovor da ćemo svi nešto doprinijeti da bi koliko - toliko segmenti društva-države funkcionisali. Kod nas se svako malo neko dosjeti da je sa funkcijom dobio vlast, a potpuno zaboravi na obaveze. Ne dobije se vlast, dobije se funkcija u okviru koje je potrebno obavljati određene DUŽNOSTI, a privid vlasti dolazi od dostupnosti poluga za obavljanje povjerenih dužnosti, a koje se obilato zloupotrebljavaju.

54
Humor / Odg: Sličica dana!
«  u: Ožujak 09, 2016, 11:43:40 prijepodne »

55
Humor / Sličica dana!
«  u: Ožujak 07, 2016, 11:19:26 poslijepodne »



56
Politika / Lokalni izbori 2016
«  u: Veljača 29, 2016, 12:34:38 prijepodne »
Pošto je 2016. prestupna godina, u BiH se održavaju lokalni izbori, ili Lokalne Izborne Igre 2016 :). Postoji teorija koja kaže da zamah krila leptira na jednom kraju svijeta, može izazvati buru na drugom. Prema toj teoriji čvrste koalicije i reformske puteve ništa ne može ugroziti.

Ove godine bi kandidati za načelnike opština trebali obečati da će za svog mandata napraviti bar po jedan kolektor za otpadne vode u svojoj opštini. Svakako bi bilo zanimljivo vidjeti koliko naselja u BiH nema pravilno rješenu kanalizaciju.
Budući opštinski viječnici bi trebali obečati da će povesti računa o bezbjednosti na području svoje opštine, škole, ceste, igrališta. Bar toliko.

Ostaje da se vidi koliko škola i domova zdravlja neće dočekati kraj 2017. god.

57
Ekonomija i privreda / Odg: Naša ekonomija
«  u: Veljača 27, 2016, 04:00:55 poslijepodne »
.....

Prethodni post je utopija, al nekakav pomak bi trebali napraviti, neće valjda stalno biti "izdrz'o je Mujo i gore" (inače smo kraljevi mazohističkih poslovica). Procijenjenih 3 800 000 ljudi svaki dan mora da jede, pije, da bude na toplom, treba da se presvuće, da pogleda tv, da ima Internet, mobitel..... Sve to treba da finansira daj bože 500 000 zaposlenih.

Skoro sve ove zgrade koje danas imamo napravljene su "anamo onom" sistemu. Stambene zgrade, škole, bolnice, džamije, crkve... Ako hoćemo da im ofarbamo fasade i izmjenjamo sijalice trebali bi nešto uraditi sa sobom.
Nije u pitanju samo puko ubiranje poreza, prvo treba da se ima od koga i odakle ubrati. Jedan mjesec se može napisati kazna poduzetniku ili trgovcu, al sljedeći ga više neće biti. Zatim će proči godine dok neko ne dođe u situaciju da mu se može kazna napisati. Nagradno pitanje je šta za vrijeme između te dvije kazne?


Naravno da nekad slijedi nastavak.... :D

58
Ekonomija i privreda / Odg: Naša ekonomija
«  u: Veljača 27, 2016, 03:46:29 poslijepodne »
....

Za unaprijeđenje prilika kod nas nije ključno šta možemo prodati, već kako se možemo organizovati.

Dodatni porezi: Mogli bi proglasiti gradske zone, gdje bi porezi za posjedovanje nekretnine bili veći nego inače. Koliko ima gradova u BiH, nisu valjda bezveze dobili taj status, ili je to služilo samo da se nagomila administracije i pripaze Svete Krave.

Penzioneri: Kako poboljšati život ovoj kategoriji stanovniÅ¡tva? Nije to teško koliko se čini. Puno penzinera je vlasnik stana ili kuće odakle im je teško doči do ljekara, prodavnice, komplikovano je za izlazak u šetnju ili neke druge aktivnosti. Npr, neki kanton ili federacija bi mogla osnovati firmu (može i javno-privatnu) koja bi radila sljedeće. Napravi naselje sa manjim kućama, sa šetnicama, prodavnicama, domom zdravlja, a u koje bi se uselili ljudi koji su penzioneri. Finansiranje tih kuća bi bilo iz sadašnjih nekrenina koje penzineri posjeduju. Sigurno bi imali kvalitetniji život u takvim naseljima nego u svojim sadašnjim stanovima. S druge strane, angažovali bi prodaju, banke i građevinske kompanije.

Javni univerziteti: Koliko je javnih univerziteta u BiH kojima je dodijeljena nekretnina u centrima gradova. Sada su to skoro privatizovane ustanove od kojih njihov osnivač nema puno koristi. Treba na vrijeme iskoristiti nekretnine. Svaki javni univerzitet bi uputio da napravi sebi kampus izvan grada. Drzava ili ko već im dodijeli zamljište i neka tu grade.  Prodaju imovinu u centrima gradova i eto im finansije. Na ovaj način bi pokrenuli građevinski sektor, bankarski, prodaju. Pokrenuli bi i akademsku zajednicu u pozitivnom smjeru. Pozitivan efekat bi bio što bi studenti bili stavljeni u okruženje koje je u skladu s njihovim potrebama. Na jednom mjestu spavaone, učionice, biblioteke. Sigurnost unaprijeđena i ušteđeno vrijeme i novac koji inaće troše na prevoz. Našem društvu bi koristila ovakva promjena. To bi sigurno bile investicije od preko 2 milijarde u toku dvije-tri godine. Bilo bi lijepo vidjeti akademsku zajednicu kako nesto daje i pokreće u ovom društvu, za razliku od sadašnjeg stanja.

nastavak slijedi...

59
Ekonomija i privreda / Odg: Naša ekonomija
«  u: Veljača 27, 2016, 03:20:18 poslijepodne »
...

Drugi dio porezne politike je zaštita bogatih. Porezi na imovinu ili ne postoje ili se ne ubiru. Ovdje ima mjesta za rad koliko im je volja, medjutim u to se ne dira. Ne znam dal' bi mi neko vjerovao da i u BiH postoje Svete Krave, kao u Indiji. Samo Å¡to su Svete Krave kod nas ustvari neki ljudi.
Ne ubire se porez na obradivu zemlju, nedovoljno je uređen rad na ubiranju poreza na nasljedstvo. Ne ubire se porez na posjedovanje nekretnina. Ne ubire se porez na štednju.

Neki dan na tv je bio neki šef nekih poreznika, ko bi ih sve upratio. Kaže čovjek imaju poteškoća u radu, sigurno ga teška muka natjerala da se pred kamerama žali. Ne razumije ni on da ondje gdje su ga poslali poslali nema šta dodatno da iscijedi. Jasno je da ubiranje poreza kao do sada ne daje efekta na ovoliku potrošnju. Bez obzira što tvrde da su namaknuli 200 miliona više nego lani. Uvijek za kamere nađu dio godine kada su uradili više nego ranije, a u konačnici im uvijek fali novca.

U posudu zapremine 20 litara može se zahvatiti najviše 20 litara. Mogu se dopisati druge oznake na posudu, može se unajmiti PR i marketing, mogu se unajmiti ljude da klimaju glavom dok na tvrdnje da je u posudi 30 litara, al ako postoji imalo mozga jasna je situacija. Mora se mijenjati posuda ili se potrebe moraju mijenjati u skladu sa zapreminom posude.


Do 2008 godine, tj. do prvih rezultata od ubiranja PDV-a, javna potrošnja je bila dosta manja. Kada su naši političari i službenici vidjeli da imaju preko milijardu maraka viška za godinu dana, došlo je do pomame na svim nivoima. Veće plate, nove agencije, nove prostorije, bolja vozila.
Nije to ni loše, država je tu i da plasira novac svojim građanim, pa makar i kroz podizanje standarda samo jednom dijelu stanovništva. Napominjem da smo kao društvo opredijeljeni protiv segregacije :D.
Sada je to trošenje došlo na naplatu i moramo se mijenjati.

Zaboravimo poreznike, oni su bili nesretnici kroz svu istoriju ljudskog roda i to se ni danas nije promijenilo.


nastavak slijedi...

60
Ekonomija i privreda / Naša ekonomija
«  u: Veljača 27, 2016, 02:54:02 poslijepodne »
Prema podacima agencije za statisiku, procijenjeni broj stanovnika za 2015 god u BiH je oko 3 800 000. Od toga u radnu snagu spada oko 1 200 000, 800 000 zaposlenih i 300 000 nezaposlenih (podaci su zaokruzeni sa greskama reda 20 000, tacni podaci se mogu pronaci na stranicama agencije).

Od 800 000 zaposlenih, koliko njih se plaća iz proračuna na svim nivoima vlasti, od opÅ¡tine do države? Mislim da niko nema tačan broj, al moja procjena je da je broj negdje oko pola od 800 000. Tačan broj nisam ni tražio. Jer kada se zbroje zdravstvo, školstvo (osnovno, srednje, visoko), sudstvo, policija, vojska, agencije (uključujući i ovu za statistiku :) ), broj je prilično veliki. Daj bože da je 500 000 zaposlenih u tzv. realnom sektoru (svaki čovjek je realna jedinka sa svim svojim potrebama koje na neki način treba finansirati), a od kojih se treba namaknuti novac za finansiranje funkcionisanja ovog sistema. Za finansiranje treba dodati penzionere, invalidnine i druge socijalne kategorije, odrzavanje infrastrukture (putevi, zgrade,...) i opreme.

Koji su prihodi države (na svim nivoima, ovo je ekonomija, nije ubiranje glasova :) )? Porezi, akcize, takse, carine, kazne, koncesije, prihodi javnih kompanija, prodaja dobara (zgrade, oprema, zemljišta, ...)... ko zna šta još u ovo spada neka doda.

Porezna politika u BiH je loša, napravljena je tako da zaštiti bogate i cijedi poduzetnike bez "štela", kupce roba široke potrošnje (hrana, gorivo, lijekovi). Kroz ovakav sistem trgovce se podstiče da podižu cijene roba da bi platili veći porez, npr. cijena ulja je bila preko tri KM, a danas je na oko 2,20, cijena margarina, šećera. Cijene hrane su visoke, platežna moć mala, posljedica je da ono što nalazimo na policama je nekvalitetno. Naša marka je fiksno vezana za euro, ono što se mijenja smanjenjem kvalitete je trgovačka marža i porezne obaveze. Pad cijene ulja objašnjavam time što su skontali neki drugi proizvod na kojem će guliti novac od stanovništva.

Nije to najveći problem u našoj ekonomiji, problem je što nedostaje novca u realnom sektoru, bar medju onih cca 500 000 koji rade za sve koji dobijaju svoje plate, penzije i socijalne pomoči. Kada bi imali veće plate, ljudi bi birali kvalitetno, a ne jeftino.

Porezi u državi i poreznici su loše upravljani. Npr. iz moje okoline znam ljude koji su imali privatnu firmu i kod kojih su poreznici znali boraviti po mjesec dana, iz dana u dan, dok nešto ne pronađu. Uredu je to da inspektori svoj posao rade tako predano, međutim, isti ti poreznici odu u firmu koja ima puno više zaposlenih i puno više djelatnosi i završe posao za jedan radni dan. Naravno da je manja firma propala.
Ukoliko je neko otvorio trgovačku radnju, obrt, ili neku drugu samostalnu djelatnost, može se nadati kontrolama i inspekcijama svaki mjesec. Predanost poslu kod inspektora i u ovom slučaju bi bila za pohvalu, kada u svom poslu ne bi davali razloga za sumnju u očigledno selektivno provođenje kontrola, a prema samo njima poznatom metodu selekcije. Poenta je da niko ne prati rad inspektora, nego ih pušta da se usmjeravaju kao stihije, posebno u manjim mjestima.
Bilo bi odlično da porezne i inspekcijske uprave imaju jedan web portal i da na tom portalu objavljuju obavljene inspekcije, nalaze i mjere koje su izrekli. Faktički da imamo javno dostupnu web mapu svih posjeta inspektora i poreznika u BiH. Na taj način bi donekle imali uvid u njihov rad. Ovako rade kako im je volja i bez uvida u njihovo djelovanje. Treba razumijeti da kontrole tih ljudi imaju uticaja na egzistencije svih radnika i njihovih porodica.

Nastavak slijedi...

 Str: 1 2 3 [4] 5